fbpx

Dezinformacija u Albaniji je unutrašnji posao

Barbara Hala

Priče iz regiona

Medija

06.04.22

Прегледи

Bez obzira na finese i ciljeve, dezinformacije bujaju u albanskoj medijskoj sferi, uobičajeno preko TV-a ili putem interneta. One često koriste ljudske predrasude i potrebe, a izvedene su iz izvora kojima neki ljudi veruju.

Albanski novinski portal Jeta Osht Qejf (na albanskom znači "Život je udarac"), ima 1,2 miliona sledbenika na Instagramu i još 2 miliona na Fejsbuku. Njegovo onlajn prisustvo je bez premca među albanskim medijima, te među portalima za zabavu, koji se bave angažovanošću korisnika. Jeta Osaht Qejf – sada rebrendiran kao JOQ – počeo je kao sajt za mimove, a ubrzo je postao onlajn mesto za druženje, na kome su Albanci dokumentovali smešne i loše apsurde iz svojih svakodnevnih života. Ali, tokom godina, JOQ se transformisao u portal za vesti, ali u širem smislu. Najveći deo njegovih sadržaja na društvenim medijima proizilazi neposredno iz albanske javnosti, koja podnosi "dokaze" ili pritužbe koje na niti jednom drugom mestu ne bi došli do publike. To može da bude snimak nekog razgovora u lekarskoj ordinaciji, fotografije iz strahovitih automobilskih nesreća, ili gomile smeća koje truli i niko ga ne sakuplja.

JOQ nije usamljena pojava što se tiče formata, iako je njegov domet daleko impresivniji od največeg dela drugih. Nekoliko onlajn portala, koji su slovili kao sajtovi za mimove, sada služe kao sajtovi koji crpe vesti iz lokalnih zajednica. Zajedno, oni šire vigilantsku formu pravde preko društvenih mreža i nude bar neki oblik odgovornosti, koja je ograničena kao i sami njeni rezultati. Nije začuđujući uspon ovih platformi. Oni popunjavaju vakuum kod mnogih Albanaca koji imaju osećaj da ih niko ne sluša i vidi. Stranice kao JOQ obezbeđuju svedočenja o svakodnevnoj životnoj borbi u Albaniji, a ako su opipljivi politički ishodi retkost, bar postoji nekakva publika koja opravdava ta njihova iskustva.

Zbog opštog karaktera, koji je postignut putem viralnih sadržaja u obliku mimova i izveštaja o nekim groznim dešavanjima, portali kao JOQ stekli su poverenje javnosti. Ali ovo poverenje je lako podložno manipulaciji: samo tokom ove nedelje, JOQ je objavio nešto za koje tvrdi da je poruka od lekara, koji navodno tvrdi da vladina lica vrše pritisak zdravstvenim radnicima da vakcinišu građane, ili će u protivnom dobiti otkaze. Prateči tekst opisuje kao "propagandu" vladina nastojanja za vakcinisanje populacije zbog KOVID-19. Nije jasno da li i kako JOQ proverava svoje izvore i kako bira što će biti objavljeno od dobijenih vesti. Ali, jedno je jasno: Pogrešne informacije – a u slučaju vakcina, dezinformacije – je standard za rad onlajn portala.

Izvor: Freepik.com

Kada se radi o vakcinaciji, tu možda postoji lična agenda koju možemo da opišemo kao nepoverenje, koje još uvek postoji među albanskom populacijom kada su u pitanju vakcine. Ali neke druge dezinformacije, koje se šire sa mesta kao JOQ, poseduju neposrednije namere. Kao mimovi i šaljivi videosnimci, tračevi ili bombastične informacije o ratu u Ukrajini, uobičajeno prikupljeni iz nepouzdanih izvora (uključujući i britanske tabloide kao Dejli Mejl ili Miror), veliki deo sadržaja na JOQ i na sličnim portalima je objavljivan radi privlačenja "klikova".

Unutrašnji problem

Jedno proučavanje iz 2020. godine, koje je Evropski parlament objavio u vezi lažnih vesti i dezinformacija na zapadnom Balkanu, ukazuje da je glavnina dezinformacija u celom regionu stvorena u samom regionu i radi lokalnih ciljeva. U slučaju Albanije, "dezinformacije poseduju tendenciju da budu oportunistički upotrebljavane od svih strana, radi ostvarivanja kratkoročnih ciljeva, radije nego dugoročnih strategija", navodi se u izveštaju.

Dok su evropski zvaničnici razumljivo bili zabrinuti zbog dometa ruskih dezinformacija – Visoki predstavnik EU, Borel je to naveo kao središnju tačku na svojoj konferenciji za medije dok je bio u poseti Tirani sredinom marta – u izveštaju se tvrdi da u Albaniji "postoji relativno malo dokaza o pokušajima stranih sila da poremete albansku politiku ili međunarodne odnose". Radije se navodi da medijske kuće koriste dezinformacije radi što više "klikova" i što više pregleda, te sa strane političkih aktera i njihovih podružnica radi postizanja političkih ciljeva.

JOQ – a iskreno, i značajan deo albanskih medija, uključujući štampane medije i TV-stanice – pretstavljaju prvi deo ove slike: Nezasita potreba za "klikovima" i pregledima, radi osiguranja finansijski održivog rada, ali često na šteti nastojanja za proveru činjenica. Upotreba dezinformacija u političke svrhe može da bude malo više "klizava", ili je možda njihovo prisustvo toliko sveprisutno, tako da je potrebno koncentrisano nastojanje da se pravi razlika između političkih spinova i dezinformacija. Ipak, ne baš jasna suština dezinformacija i njihova instrumentalizacija sa strane političkih klasa, postala je veoma vidljiva tokom nedavnih dešavanja, kada je premijer Edi Rama optužio Albance da služe ratnoj agendi Rusije, kada su hiljade Albanaca protestirali zbog povišenih životnih troškova.

U prvoj polovini marta došlo je do povećanja cene goriva u Albaniji, dosežući dotad neviđenih 2 evra za litar, što je povećanje od 50 procenata u poređenju sa prosekom iz 2021. godine. U međuvremenu, Albanski nacionalni institut za statistiku pokazao je da je cena 20 nasušnih prehrambenih artikala doživela uspon od najmanje 20 procenata, a neki od njih su povišeni za čak 40 procenata. Osim goriva, inflacija je zadala težak udarac i jestivom ulju i brašnu.

U nedelji oko 7. marta, Albanci su skoro svakodnevno izlazili na ulice, tražeći da vlada implementira mere za sniženje cena i da pomogne svojim građanima, koji su i dalje među najsiromašnijim u Evropi. I dok se povećavao pritisak sa ulica, Rama je osnovao Odbor za transparentnost, koji je trebao da odredi cenu goriva i gasa na svakih nekoliko dana, te je obelodanio društveni plan za indeksiranje penzija i povečanje minimalne plate radi ublažavanja povišenih troškova. To nije baš mnogo zadovoljilo građane, koji su produžili da protestiraju, iako je nedavno broj protesta – i njihovih učesnika – počeo da opada.

Ali, iako je ovim predlozima pokušao da smiri brige u javnosti, Rama je koristio Rusiju kao plašilo da bi okaljao demonstrante kao anti-Ukrajince koji pružaju pomoć kremaljskoj agendi. U nekoliko snimaka, emitovanih preko televizije ili objavljenih na njegovoj Fejsbuk strani, Rama je tvrdio da su povišene cene posledica samo ruskog rata u Ukrajini, te upozorio je vlasnike biznisa da će možda doći trenutak u kome nafte uopšte neće ni biti. Okarakterizovao je demonstrante i kao nezadovoljnu manjinu, čije akcije znače sramotu za Albaniju i služenje Kremlju.

A tvrdnje da protesti pomažu Rusiji bile su prisutne i u narednih 7 dana. U veoma gledanom lajvstrimu, premijer je tvrdio da je dobio poruku od nekoga u Briselu, koji je rekao da su bili zabrinuti zbog uzroka ovih protesta, aludirajući da evropski dužnosnici veruju da je Rusija podstrekač građanske neposlušnosti u Albaniji. Kasnije istoga dana, u toku susreta sa penzionerima, Rama je pojačao svoje tvrdnje, te je rekao da je Rusija zadovoljna zbog ovih demonstracija, s obzirom na to da odvlače paznju od rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine. Iako Evropska Unija nije komentarisala navodni razgovor Rame sa dužnosnikom iz Brisela, Komisija je objavila saopštenje u kome se navodi da Albanci imaju pravo na proteste.

Albanski mediji su odigrali svoju ulogu u višeslojnoj drami sa optužbama: Portali sa finansijskim i političkim vezama sa opozicijom ismijavali su Ramine tvrdnje, dok su na drugim bili objavljeni urednički komentari koji su raspredali slabo potkrepljenu vezu između protesta, opozicije i Rusije. A, demonstranti su dali izjave za lokalne medije i rekli su da podržavaju Ukrajinu i da nisu protiv sankcija. Jednostavno, oni su želeli ublažavanje posledica. U toku nedavnog protesta, nekoliko učesnika nosili su ukrajinske zastave kako bi pokazali da su protiv narativa premijera, denuncirajući njegovu arogantnost.

Dvostranački problem

Tvrdnje premijera Rame i njegovo ponašanje tokom marta, ponudili su zanimljivu osnovu za proučavanje slučaja u vezi hirova oko dezinformacija u Albaniji, dokazujući istinitost izveštaja Evropskog parlamenta da su dezinformacije u Albaniji unutrašnji problem, često upotrebljavan u političke svrhe. Ali Ramini stavovi uopšte nisu jedine politički motivirane dezinformacijske kampanje u Albaniji. I opozicija ima prilično veliki udeo u tome. Pre samo nekoliko nedelja, nekadašnji premijer Sali Beriša izjavio je da nije hteo da primi mito od ruskog Gazproma, radi potpisivanja ugovora sa Trans-Pacifičkim Cevovodom. U toku svog saopštenja, Beriša nije propustio priliku da Raminu vladu okarakteriše kao "mafiju podržanu od Sorosa".

Ustvari, tokom nekoliko prethodnih godina, Demokratska stranka – svojevremeno predvođena Sali Berišom – postala je plodno tle za antisemitske teorije zavere. Beriša je često ponavljao stavove da su se američke optužbe za njegovu korumpiranost pojavile nakon što je američki milijarder Džordž Soros lobirao kod vlasti u Americi. Na isti način, nakon nedavne posete Aleksandra Sorosa Tirani, gde se susreo sa Ramom i sa gradonačelnikom Tirane, Erionom Veliajem, usledile su optužbe iz medijskih portala povezanih sa Demokratskom strankom, da je vlada Rame marioneta u rukama Sorosa.

Likovi sa krajnje desnice, uključujući i prethodnog predsednika SAD, Donalda Trampa, zloglasno su širile antisemitske teorije zavere protiv Džordža Sorosa, optužujući ga ne samo za finansiranje društveno progresivnih pokreta, već i da stoji iza nekolicine Jevreja koji kontrolišu globalnu ekonomiju. U aprilskom izveštaju objavljenom sa strane Međunarodnog republikanskog instituta, a u vezi antisemitizma na zapadnom Balkanu, uočen je uspon takvih diskursa čiji je cilj Soros, posebno u Albaniji.

Bez obzira na finese i ciljeve, dezinformacije bujaju u albanskoj medijskoj sferi, uobičajeno preko TV-a ili putem interneta. One često koriste ljudske predrasude i potrebe, a izvedene su iz izvora kojima neki ljudi veruju. Najvažnije je da postoje bolji medijski izvori, sa proverom činjenica i lako dostupnim informacijama, ali ove opcije su retkost i teško dosežu do publike. Istovremeno, iako je bolje regulisano medijsko područje nešto idealno, u albanskom kontekstu postoji jedna zamka. U prošlosti, pozivi za regulaciju bili su uzrok da vladajuča stranka prigrabi sve medije pod svoju kontrolu, kao što je slučaj sa predloženim i veoma kontraverznim paketom protiv medijskog klevetanja. Iako je potrebna bolja ravnoteža, rešenje još uvek nije dostižno, te podriveno je vladinim sopstvenim interesima u instrumentalizovanju dezinformacija.

 

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albaniji (Exit News), u okviru projekta "Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće" uz podršku britanske ambasade u Skoplju.

Molimo pročitajte pravila pre komentarisanja ili preuzimanja Napomena: Stavovi i mišljenja izraženi u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.

Barbara Hala

Barbara Hala glavni je urednik za anglisko izdanje ExitNews, neprofitni novinarski portal u Albaniji. Od 2017, ona je bila i deo uređivačkog odbora Asimptote, međunarodnog književnog žurnala sa fokusom ka literaturi prevedenoj sa engleskog jezika, gde je u ovom trenutku urednik za kritiku. Barbara je pisala o kulturalnim korenima seksualnog nasilja u Albaniji za Politikja, žurnalu Albanske akademije, te na drugim projektima koji se bave pisanjem. Ona je diplomirala istoriju na Harvardu i živela je i radila u Tirani, Kejmbridžu i u Parizu.