Nikolina Lednicki
Vrijeme je za korjenitim reformama.
Hrvatska je bila na dobrom putu da se potpuno oporavi od financijske krize iz 2008 godine koja je žestoko potresla gospodarstvo i izazvala val otkaza te iseljavanje mnoštva mlade radne snage. U međuvremenu se pridružila Europskoj uniji kao članica, a gospodarstvo je pokazalo napredak što se očitovalo i u porastu BDP-a. Međutim, pandemija koronavirusa neočekivano je zaustavila sve što se događalo, pa tako i gospodarski rast te razvoj. Također, treba istaknuti i da je glavni grad Hrvatske, Zagreb, bio pogođen snažnim potresom što je dodatno otežalo cjelokupnu situaciju.
Budući da su zbog epidemioloških mjera morali biti ograničeni kontakti, cijela zemlja je na nekoliko mjeseci stala u svakom smislu. Ugostiteljski objekti bili su zatvoreni, rad trgovina bio je ograničen, a samo kretanje ljudi strogo se kontroliralo. Mnogo malih tvrtki i obrtnika moralo je privremeno zatvoriti svoja vrata. Budući da je Hrvatska turistička zemlja te da se značajan udio BDP-a sastoji upravo od turističke grane gospodarstva, bio je očekivan veliki pad prihoda. Primjerice, tvrtke povremenih prijevoznika zabilježile su pad prihoda od nevjerojatnih 95 do 98 odsto, a ugroženo je čak 20.000 radnih mjesta. Zbog zabrane većih okupljanja, veliki udar doživjela je i event industrija koja godišnje uprihodi više od 4.5 milijardi kuna (597.062.700 EUR). Mnoge gospodarske grane doživjele su veliki udarac, ekonomske prognoze nisu bile naklonjene pozitivnom razvoju situacije, a građani su se bojali za svoja radna mjesta.
Apsurdno zatvaranje Zupanija i Općina
Nakon prvotne panike i gomilanja trajnih namirnica iz trgovina (kao što su brašno, kvasac, ulje i sl.) građani su se iz početka prilagodili situaciji. Naviknuli su se na maske te na stalno dezinficiranje prostora u kojima borave. Međutim, veći problemi za građane su se dogodili kada je Nacionalni stožer civilne zaštite odredio da se županijske i općinske granice zatvaraju te da svi moraju imati propusnice kako bi mogli ući u prostor druge županije ili općine. Ograničene su mnoge autobusne, trajektne i željezničke linije, što je predstavljao veliki problem za mnogo radnika koji rade u županijama i gradovima izvan svog mjesta prebivališta. Otoci su bili u potpunosti odsječeni od gradova na obali koji su važna administrativna središta.
Upravo se zbog zatvaranja županijskih i općinskih granica pokazao apsurd mnoštva lokalnih samouprava u državi, koji je još jedan od velikih problema koji se trebaju što prije reformirati. Jedan od primjera je i otok Vis na kojemu se nalaze gradovi Vis i Komiža. Administrativno dva grada funkcioniraju odvojeno, ali funkcionalno čine jednu cjelinu. Nakon što su se uvele mjere, na jedinu benzinsku postaju koja se nalazi u Visu, građani Komiže su morali imati propusnice kako bi natočili gorivo ili otišli u veću trgovinu.
Građani su osim što su imali problema s dolaskom na posao zbog navedenih mjera, imali problema s organizacijom posla. Naime, samo neke tvrtke su ponudile mogućnost radnicima da rade od kuće. Istraživanje koje je proveo portal Moj Posao pokazalo je da od kuće najčešće mogu raditi zaposlenici velikih tvrtki te zaposlenici u IT sektoru. Veće kompanije koje posluju u Hrvatskoj, kao što je Atlantic Grupa, Erste&Steiermärkische Bank, A1 (telekomunikacijska kompanija), INA (hrvatska naftna kompanija) te Komunikacijski laboratorij (agencija za odnose s javnošću) uvidjele su prednosti koje pruža rad od kuće za mnogobrojne zaposlenike. S druge strane, postoje mnogi poslovi koji se jednostavno ne mogu raditi od kuće, što znači da je mnogo radnika moralo iskoristiti godišnje odmore zbog toga što nisu mogli raditi.
Rad je morao biti organiziran u smjenama, mnogo ljudi je radilo primjerice dva tjedna u mjesecu, dok su dva tjedna bili kod kuće. U mnogim djelatnostima, rad je bio zaustavljen u potpunosti. Primjerice, zabranom većih okupljanja praktički je prestao rad cjelokupne event industrije koja zapošljava preko 10.000 radnika. Radi se o glazbenicima, fotografima te obrtima i tvrtkama bez kojih se ne bi mogli održavati koncerti, manifestacije i događaji. Osim toga, nedavnom zabranom rada nakon ponoći noćnim klubovima i barovima ugroženo je mnoštvo radnih mjesta. Ugostitelji već nekoliko tjedana prosvjeduju zbog nametnute zabrane i traže smanjenje poreza kako bi zaštitili radnike. Svi ovi problemi potaknuli su raspravu u hrvatskom društvu oko promjene Zakona o radu, jer je očito da će se svi morati prilagoditi novim uvjetima i da se radi o dugotrajnim promjenama.
Osim promjena koje se tiču posla, mnogi građani su se suočili i s nedostatkom adekvatne zdravstvene skrbi. Mnogo onkoloških i prioritetnih pacijenata ostalo je zanemareno, s čime se Ministarstvo zdravstva još uvijek bori. Budući da su izdane mnoge epidemiološke mjere i upute, u samoj medicinskoj struci dolazi do nesuglasica što dovodi do toga da pacijenti snose posljedice.
Velike posljedice po gospodarstvo
Ekonomske mjere za spas gospodarstva još su uvijek na snazi, što znači da ćemo točne podatke imati krajem godine. Pretpostavlja se da će i kupovna moć građana znatno oslabjeti, s tim da podaci Eurostata iz 2019. godine da je Hrvatska za vrijeme „dobrog“ razdoblja imala kupovnu moć za trećinu manju od one prosječnog stanovnika EU. Nažalost, Hrvatska se nalazi na začelju Europske unije u gotovo svim gospodarskim pitanjima. Kriza će zasigurno ostaviti velike posljedice na gospodarstvo te na džep građana.
Krajem kolovoza dobili smo vijesti kojih su se svi pribojavali. Državni zavod za statistiku objavio je da je u drugom tromjesečju 2020. godine BDP pao za nevjerojatnih 15,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Najgori scenariji predviđali su da će se raditi o padu od 13 posto, međutim, podaci su pokazali da Hrvatska ima jedno od najpogođenijih gospodarstava u Europskoj uniji. Financijska kriza ostavila je ogromne posljedice od kojih smo se oporavljali dugi niz godina. U 2009 godini BDP je pao za čak 8,8 posto što danas izgleda veoma dobro u usporedbi s najnovijim podacima.
Vlada Andreja Plenkovića je na krizu odgovorila mjerama za poduzetnike i zaposlenike isplatom minimalnih plaća od 4.000 kn (530 EUR) te plaćanjem doprinosa na taj iznos. Iako se čini da se radi o značajnim sredstvima, treba istaknuti da je prosječna hrvatska plaća 6.796 kuna (900 EUR). Također, Vlada je dala mjeru kojom su otpisali ili odgodili plaćanje poreznih obveza. Treba istaknuti i činjenicu da je Hrvatska u srpnju imala parlamentarne izbore koji su mnoge poduzetnike i građane držale u neizvjesnosti. Budući da su mjere za spas gospodarstva bile propisane u travnju, nitko nije mogao predvidjeti što bi se moglo dogoditi iza parlamentarnih izbora. Međutim, Hrvatska demokratska zajednica je ponovno dobila povjerenje građana i Andrej Plenković je ponovno složio Vladu.
Izvor: vecernji.hr
Na početku rujna, premijer Plenković najavio je nastavak mjera za poduzetnike i radnike. Naime, sufinancirat će se skraćeno radno vrijeme do maksimalno 2.000 kuna po radniku uz pripadajuće doprinose, ako je poduzetnik imao pad prometa veći od 50 posto. Također, za djelatnosti koje su posebno ugrožene, potpora od 4.000 kuna po radniku nastavit će se do 31. prosinca ove godine. Za poduzetnike je osiguran i nastavak izdavanja „Covid“ kredita putem HAMAG-BICRO-a (Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije) i programa HBOR-a (Hrvatska banka za obnovu i razvitak). Naime, radi se o iznimno povoljnim zajmovima s kamatom od 0,1 do 0,5 posto te s rokom otplate od tri do pet godina. Budući da je interes poduzetnika za ovakvu vrstu pomoći bio ogroman, natječaji su bili zatvoreni u svibnju. Sredinom srpnja, nakon obrade zahtjeva, počela su se objavljivati imena tvrtki te poduzetnika koji su dobili zajmove. Kao što je već spomenuto, natječaji su ponovno otvoreni te su dostupni poduzetnicima.
Iako ove mjere dobro zvuče na papiru i kada ih Vlada predstavlja kao „pomoć“ gospodarstvu i građanima, treba biti svjestan činjenice da nije sve tako jednostavno. Vlada je reagirala na vrijeme u ožujku, ali problemi s birokracijom i samom implementacijom mjera bile su vidljive od samog početka. Poduzetnici i obrtnici vrlo često nisu mogli pratiti koji uvjeti su se promijenili ili jednostavno nisu na vrijeme dobivali povratne informacije.
Premda „Covid“ krediti izgledaju kao odlična opcija za poduzetnike, činjenica je da se od prijave na proljeće čekalo sve do srpnja za informaciju o tome mogu li dobiti kredit. Također, svi oni koji su se željeli prijaviti, morali su prikupiti ekstenzivnu dokumentaciju, što je stalna boljka hrvatskog načina poslovanja. Smatram da Hrvatska neće nikada napredovati ne unaprijedi li svoj način poslovanja i ako se ne digitalizira. U svim razvijenim državama tvrtke i obrti se otvore unutar sat vremena, dok vam u Hrvatskoj za to treba i nekoliko dana.
Prisilna digitalizacija
Mjera koju nitko nije očekivao niti planirao (ni Vlada ni građani) bila je „prisilna digitalizacija“. Hrvatska ima jednu od najskupljih i najlošijih birokracija u Europskoj uniji, što su pokazala brojna domaća i europska istraživanja. Izdavanje dokumenata, potvrda i podnošenje zahtjeva bio je veoma zahtjevan proces što se s godinama relaksiralo. Uveli su se određeni sustavi kako bi se proces ubrzao, ali trebalo je napraviti još mnogo toga kako bi digitalizacija uspjela i u potpunosti zaživjela. Međutim, pandemija koronavirusa pokazala je kako je ipak sve moguće obaviti online, čak i u institucijama koje su prethodno zahtijevale osobne posjete. Građanima se često govorilo da se radi o skupom i višegodišnjem projektu, no izgleda da je bio potreban samo jedan virus kako bi se sustav ipak pokrenuo.
Pomoć gospodarstvu nasuprot pomoć građanima
Istraživanja su pokazala da je čak 61 posto građana podržalo inicijalne mjere te su smatrali da se radi o primjerenim mjerama. Građani su se bojali scenarija iz 2008 godine kada je nezaposlenost počela rasti i dosegnula svoj vrhunac 2014 godine kada je Hrvatska zabilježila 384.376 nezaposlenih osoba (17.7%). Rast podrške za Vladine mjere je izostao jer su se predstavile kao pomoć gospodarstvu, a ne kao pomoć izravno građanima. Treba istaknuti da su najavljene mjere isprva potaknule povjerenje građana i poduzetnika, no pokazalo se da situacija s gospodarskom pomoći nije tako jednostavna.
Mjere su se redovno isplaćivale u ožujku, travnju i svibnju. Međutim, dolaskom ljeta situacija se promijenila. U kolovozu su se javili poduzetnici i obrtnici kojima Hrvatski zavod za zapošljavanje nije isplatio mjere od lipnja. Također, bitno je istaknuti da su poduzetnici imali mnogo problema s prijavama za mjere zbog činjenice da su se procedure i uvjeti mijenjali nekoliko puta. Sve to uzrokovalo je da se sve manje poduzetnika i obrtnika prijavljuje za isplatu mjera. Također, treba istaknuti da se poduzetnici i obrtnici isprva podržali gospodarske mjere jer su polagali nade u to da će one dovesti do potrebnih cjelovitih reformi koje će stvoriti prave promjene.
Upravo je to pozitivna stvar koja je proizašla iz gospodarskih mjera – udruživanje poduzetnika i obrtnika. Mjere dugoročno nisu održive, već je potrebno pronaći načine kako pokrenuti gospodarstvo i smanjiti namete što će zauzvrat potaknuti razvoj poduzetništva te privući strane investitore.
Mjere su za sada zaustavile val otkaza i propast mnogih poduzetnika te obrtnika, ali nisu trajno rješenje. Također, treba istaknuti da je Hrvatska kao članica Europske unije dobila pristup značajnim sredstvima. Radi se o dva odvojena financijska megapaketa. Instrument „EU sljedeće generacije“ nastao je zbog pandemije koronavirusa, a za Hrvatsku je procijenjen na 9,4 milijarde eura. Drugi paket je europski višegodišnji proračun (VFO) u iznosu od 12,7 milijardi eura za razdoblje od 2021 do 2027 godine.
Iako je Vlada hrvatskoj javnosti predstavila ova sredstva kao „bogat“ paket koji će „spasiti“ gospodarstvo, to nije ni približno točno. Mnogo država dobilo je mnogo značajnije pakete pomoći koji će doista predstavljati značajnu razliku. Hrvatska nije iskoristila europske fondove koje je imala na raspolaganju u prethodnom razdoblju, a i one koje je iskoristila bili su u stalnom fokusu javnosti zbog korupcije. Mnogi hrvatski poduzetnici, ekonomisti i stručnjaci zabrinuti su zbog načina na koji će Vlada raspodijeliti dostupna sredstva, zbog prijašnjih iskustava.
Pojavom pandemije, uvođenjem epidemioloških mjera te zatvaranjem granica, u hrvatskom društvu se počelo raspravljati o prijeko potrebnim reformama. Već godinama se priča o tome kako se ne možemo oslanjati na turizam kao najvažniju granu gospodarstva. O uspješnosti turističke sezone ovisi i rast BDP-a. Cjelokupno gospodarstvo i sve djelatnosti se previše oslanjanju na tu granu gospodarstva.
Hrvatska ima problem s privlačenjem stranih investicija, zbog ogromnih nameta te komplicirane birokracije koja otežava konkurentnost. Smatram da bi se Vlada puno više trebala konzultirati sa stručnjacima te s poduzetnicima koji imaju rezultate iza sebe. Jedan od primjera je i digitalna nomadska viza, projekt koji je pokrenuo nizozemski poduzetnik Jan de Jong, koji živi i radi u Hrvatskoj. Osim toga, pojavila se i udruga Glas poduzetnika, koja je u veoma kratkom roku prikupila ogroman broj poduzetnika (preko 12.000) te stotine tisuća simpatizera. Postali su relevantan izvor informacija za poduzetnike, ali i faktor u kreiranju ekonomske politike u ovom kriznom razdoblju. Mnoge od njihovih prijedloga za mjere su vladajući prihvatili, većim dijelom zbog medijskog pritiska.
Sljedi vrijeme korjenitih promjena
Najbolje moguće rješenje za Hrvatsku će biti suradnja Vlade i institucija s građanima te poduzetnicima. Ono što se sada mora napraviti je prilagodba gospodarstva za budućnost. Činjenica je da će zbog krize mnogi poduzetnici i obrtnici morati zatvoriti svoja vrata te kako će doći do otpuštanja radnika. Međutim, morat ćemo se prilagoditi kao tržište te pronaći načine na koje ćemo pokrenuti gospodarstvo. Hrvatska ima ogroman resurs i potencijal u svojim ljudima. Istraživanje Eurostata je primjerice pokazalo da mladi u Hrvatskoj imaju najbolje digitalne vještine (informacije, komunikacija, rješavanje problema i softver) u usporedbi s mladima iz ostatka Europe. Poduzetnici i obrtnici morat će svoje poslovanje prilagoditi novoj situaciji koja će se razviti na tržištu te potražiti nove izvore zarade.
Vlada će morati pronaći načine na koje će osigurati da Hrvatska bude konkurentna na globalnom tržištu. To zasigurno neće moći biti masovna proizvodnja, već razvoj visokotehnoloških tvrtki te ulaganje u poljoprivredu. Postoji mnogo neiskorištenih potencijala, čak i u turističkom sektoru na kojima se treba raditi u narednom razdoblju. Osim toga, ono što će bitno odrediti uspjeh Hrvatske je porezna politika, reforma obrazovanja te reforma pravosuđa. Za Hrvatsku slijedi vrijeme korjenitih promjena u svakom smislu.
Ovaj blog je objavljen u okviru inicijativu „Priče iz regiona” koja sprovode Res Publica i Institut za komunikacijske studije (Makedonije), u saradnji sa ABCnews.al (Albanija), Analiziraj.ba (BiH), Sbunker (Kosovo), građanskom inicijativom „Ne davimo Beograd“ (Srbija), PCNEN (Crna Gora), Prlija (Hrvatska) i SEGA (Bugarija).
Molimo pročitajte pravila pre nego što date svoj komentar ili preuzmete
Napomena: Stajališta i mišljenja iznesena u ovom članku mišljenja su autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.
