fbpx

Korak napred, dva nazad: kredibilitet albanskog Zelenog dogovora u centru pažnje

Alice Taylor

Zivotna Sredina

06.01.25

Прегледи

Albanija često tvrdi da je oko 98% njene domaće proizvedene energije zelena energija. Naravno, ovo je nešto čime se treba ponositi, ali kao i mnoge stvari na Zapadnom Balkanu, u ovoj priči ima mnogo više i ne mora nužno da ukazuje na zelenu posvećenost Albanije.

Zemlja prekrivena planinama, dolinama i rekama, Albanija je odlična lokacija za hidroelektrane. Oko 98% sve energije proizvedene u zemlji kandidatu za EU dolazi iz 37 aktivnih hidroelektrana, od kojih su mnoge trenutno van pogona ili su u izgradnji. Preostalih 2% dolazi od solarnih panela, nešto što vlada zemlje želi da podstakne, s obzirom da Albanija ima više od 300 sunčanih dana godišnje.

Međutim, zemlja ne koristi samo obnovljive izvore energije. U nedostatku adekvatnih kapaciteta za skladištenje energije, većina hidroenergije se prodaje tokom vršnih meseci proizvodnje, naime proleća i leta. Kada je potražnja za električnom energijom velika zimi, Albanija kupuje energiju proizvedenu iz fosilnih goriva po visokoj ceni, povećavajući račune Albanaca kako se približavaju duge, hladne večeri.

Sedeći na plaži Šengđin u severnoj Albaniji i gledajući preko zaliva ka Crnoj Gori, možete uočiti bledu siluetu vetroturbina na horizontu, nešto što Albanija tek treba da razmotri, uprkos potencijalu Albanije sa brdima njenih valovitih i neravnih, i divlji planinski venci.

Ali kakve to veze ima sa obavezama zemlje iz Zelenog dogovora? Albanija je počela pregovore o članstvu u leto 2022. godine, dok su prva poglavlja otvorena u oktobru ove godine. Iako nije obavezana Zelenim dogovorom do svog pristupanja EU, usklađivanje sa njim je neophodan deo procesa.

Evropska unija usvojila je kontroverzni Zeleni dogovor 24. juna 2021. On pravno obavezuje sve zemlje članice da smanje emisije za 55% do 2030. i postignu klimatsku neutralnost do 2050. godine.

Korak napred, dva nazad

„Generalno gledano, tranzicija u sektoru proizvodnje električne energije napreduje mnogo brže u Albaniji od drugih aspekata Zelene agende, kao što su smanjenje zagađenja vazduha i vode, izgradnja cirkularne ekonomije ili zaštita prirode“, rekla mi je Pipa Galop iz Bankvoča.

Ona je dodala da je Albanija odlično počela u regionu jer već proizvodi skoro 100% obnovljivu energiju, što znači da je njen zadatak sada da diverzifikuje, a ne da dekarbonizuje.

„Povećanje solarne energije na krovu i dodavanje solarnog kapaciteta Karavasta od 140 MV u mrežu 2023. godine pomogli su joj da napreduje u ovom pogledu jer solarna energija može pomoći da se nadoknadi klimatska ranjivost hidroelektrana“, dodala je ona.

Međutim, klimatska ranjivost nije jedini problem sa kojim se hidroelektrane suočavaju. Ambiciozni planovi za novu super-branu Skavica na severu zemlje koju podržavaju SAD doveli su do masovnih protesta civilnog društva.

Poput sličnih poteza u Valboni i duž reke Vjose, stanovnici su zabrinuti da će projekat poplaviti 15.138 hektara zemlje, uključujući poljoprivredna polja, šume i oko 41 selo. To bi raselilo hiljade stanovnika, uništilo istorijska mesta i promenilo lice kulturno i istorijski bogatog dela zemlje.

Umesto da gura više hidroenergije iz hidroelektrane, vlada je ohrabrena da razmotri vetar i više solarne energije kako bi zadovoljila svoje rastuće potrebe. Iako je bilo nekih napora u tom pravcu, nažalost, Albanija planira da napravi korak unazad nego napred najavljujući nameru da gasifikuje zemlju.

Vlada je 2022. godine najavila šest projekata za gasifikaciju zemlje. Projekti, koji bi koštali 4 milijarde evra, uključivali bi proširenje Jonsko-jadranskog gasovoda i razvoj elektrane Valona. Takođe se šuškalo o mogućem dogovoru sa Azerbejdžanom za obnovu postojeće gasne infrastrukture i jačanje Albanije kao tranzitne zemlje i odredišta za gas.

„Žalosno je što zemlju ometaju ambiciozni planovi gasifikacije, jer bi oni rezultirali prelaskom na fosilna goriva, a ne udaljavanjem od njih“, rekao je Galop.

Galop, međutim, insistira da bi Albanija trebalo da se fokusira na elektrifikaciju svog grejanja putem toplotnih pumpi i da troši energiju na elektrifikaciju transportnog sektora, posebno javnog prevoza, kako bi se smanjila upotreba privatnih automobila, što bi takođe pomoglo u smanjenju zagađenja vazduha.

Zagađenost od automobila do neba

Albanija je bila pod represivnim, totalitarnim komunističkim režimom između 1944. i 1991. Privatna imovina je bila zabranjena i obični ljudi nisu mogli da poseduju kuće, zemljište ili vozila. Posle pojave demokratije i otvaranja slobodnog tržišta, ljudi su požurili da poseduju što više svega.

Jedna od najtraženijih stvari bio je automobil, posebno Mercedes. Danas se Mercedes i BMV mogu naći na svakoj ulici i parkingu. Dok sedite u saobraćaju u centru Tirane, skoro svaki drugi automobil koji prođe ima poznati kružni logo sa trokrakom zvezdom u centru.

Izvor: freepik.com

Mnogi se šale da Albanci voze automobile od svojih domova do prodavnice na uglu ili bacaju kese za smeće u opštinske kante za smeće, ali to nije smešno. U Tirani je zagađenje vazduha izuzetno loše, a saobraćajne gužve od jutra do večeri onemogućavaju brzo kretanje kroz grad.

U Tirani, kvalitet vazduha često premašuje nivoe koje preporučuje SZO za štetne supstance kao što su azot-dioksid (NO2) i čestice (PM10). U glavnom gradu i drugim gradovima, emisije iz automobila, pa čak i industrije, dovode do hiljada smrti i bolesti svake godine.

Tirana, sa populacijom od 598.100 stanovnika, ima oko 319,000 automobila, od kojih je oko 36.000 dodato samo prošle godine. Osim toga, do centra grada je potrebno 45 minuta vožnje prosečnom brzinom od 11 km. Ova situacija nije održiva za stanovnike. Ne samo da posedovanje automobila nosi prestiž i ispunjava generacijsku potrebu frustriranu komunizmom, već nema mnogo toga da se popuni praznina.

Javni prevoz u Tirani sastoji se od kružne linije koja pokriva polovinu gradskog prstena i nekoliko drugih malih usluga koje razbijaju linije duž magistralnih puteva. Ne postoji autobuska linija do manjih i mlađih naselja grada oko jezera i brda iza njega.

Iako su karte jeftine, koštaju oko 40 centi po putovanju, autobusi mogu da nemaju klima uređaj i da pate od gužvi - nešto na šta su mnogi Evropljani navikli, ali Albanci ne žele da prihvate.

Za međugradska putovanja, mreža autobusa i minibusa saobraća između gradova od ranog jutra do kasno uveče, neki po rasporedu, a neki kada su puni. Jeftini su, ali ih mnogi vide kao 'za upotrebu seljaka' ili onih koji ne mogu da priušte automobil.

Ostale su samo dve međugradske linije za vozove, ali one saobraćaju maksimalnom brzinom od 30 km/h i ne mogu se uzeti u obzir za svakodnevnu ili praktičnu upotrebu. Dok se očekuje da će linija Tirana-Drač ponovo biti otvorena sa vozom negde sledeće godine, a očekuje se i da će se obnoviti linija do Skadra na severu, njihov uticaj na blokirane puteve još nije utvrđen.

Neki od autobusa u Tirani su električni ili hibridni, dok je gradska privatna taksi flota sve više potpuno električna – prepoznaju se po njihovom zeleno-belom brendu i električnom zujanju koje emituju. Što se tiče kupovine ili posedovanja električnog automobila među građanima, mnogi od njih se dvoume. Iako je cena možda slična visokoklasnom Mercedesu, on još uvek nema isti prestiž koji nemački brend uživa.

Dok je vlada pokušala da podstakne vlasništvo/kupovinu električnih automobila i poveća broj punjača, ubeđivanje Albanaca da pređu na električne automobile ili odustanu od svojih automobila ostaće jedan od najvećih izazova.

Ko ne rasipane živi u nemaštini

Ali pored problema Albanije sa gasom i automobilima, pitanje otpada/smeća je možda najveći izazov. 2024. godina imala je najveći broj posetilaca u zemlji u njenoj istoriji, sa procenjenih 10,4 miliona posetilaca do novembra ove godine. Dok potvrđuje svoje ime kao međunarodna turistička destinacija, online grupe posvećene putnicima koji posjećuju Albaniju preplavljene su komentarima o problemima sa smećem.

„Vidio sam toliko smeća na ulicama, uličicama, posvuda. I pitam se zašto...ne razumem, imate tako lepih mesta, ali đubre je svuda. Šta mislite šta je razlog?" napisao jedan.

Drugi je napisao da je jezero Koman na severu prelepo, ali "zagađeno smećem/plastikom, baš kao i mnoga druga mesta u Albaniji".

U međuvremenu, nacionalni medijski portali osudili su  i nagomilani otpad na ulicama glavnog grada i na drugim mjestima.

Albanija reciklira samo oko 18 odsto otpada, dok ostatak ide na deponije i spalionice. Kućni i poslovni otpad uglavnom se ne odvajaju, a ako i jesu, svi završavaju u istom kamionu za smeće. Postoji vrlo malo planiranih pogona za reciklažu, a najaktivnije u prikupljanju i reciklaži plastike, lima i metala su romske i egipćanske zajednice u zemlji.

Prolivajući kroz kante za smeće, odvajaju različite vrste otpada, utovaruju ih u kolica ili kamione i prodaju da bi zaradili za život.

Što se tiče spalionica, niz vladinih ustupaka za otvaranje spalionica u tri najveća grada u zemlji bio je osujećen kada su istraživački novinari otkrili da je sve u suštini bila prevara. Slučaj je sada pred sudovima, a nekoliko visokih zvaničnika i drugih osumnjičenih je uhapšeno ili su u bekstvu.

„Na kraju krajeva, pristupanje Albanije EU je ugroženo ako zanemari primenu zakona o životnoj sredini. Međutim, takođe je na Evropskoj komisiji da to učini jasnijim, uključujući i javne izjave“, rekao je Galop.

Delegacija EU u Albaniji je 2023. godine pokrenula inicijativu za "podizanje svijesti albanskih građana, kreatora politike, civilnog društva, preduzeća i drugih aktera o ekološkim pitanjima koja utiču na zemlju" u kontekstu Zelenog dogovora.

Kampanja je uključivala čišćenje reka i nekoliko prilika za fotografisanje, ali je njen uticaj na obične ljude teško izmeriti.

Što se tiče izveštaja Evropske komisije o napretku za 2024., u poglavlju 4, u vezi sa Zelenom agendom i održivim povezivanjem, Albanija je dobila različite komentare..

Određeni nivo pripreme je zabeležen u sektoru transporta, ali je 2023. godine ostvaren ograničen napredak. Komisija je pozvala Albaniju da usvoji novu transportnu strategiju, primeni nacionalni energetski i klimatski plan i ojača kapacitete Agencije za energetsku efikasnost. Takođe je bilo potrebno da se izradi i primeni zakon o energetskoj efikasnosti, primeni paket integracije električne energije i da se pridruži jedinstvenom tržištu EU do juna 2026. godine.

Zeleni dogovor ili ne?

Ako pitate prosečnog čoveka u Albaniji šta misli o napretku Albanije ka ispunjavanju kriterijuma Zelenog dogovora, mnogi će na vas gledati praznog izraza lica. Ono što je ljudima ovde važno je pristupačna cena grejanja i hlađenja, efikasan transport, čist vazduh i ulice i plaže bez smeća.

Ostaje da se vidi da li će ih EU tamo odvesti. Ali ništa se ne može dogoditi bez političke volje, više obrazovanja na svim nivoima društva i, naravno, značajnih ulaganja.

Alice Taylor

Alis Tejlor je novinarka britanskog porekla koja živi i radi u Tirani, Albanija, od 2017. Piše za Exit.al/en i urednica je vesti i dopisnica za EU politiku i medije EURACTIV za Albaniju i Kosovo. Pored toga, pokriva region za DW, BBC i povremeno The Times, kao i za medije kao što su The Lead, Vice, Open Democracy i Byline Times. Pored kreiranja sadržaja, izabrana je u odbor Albanske etičke medijske alijanse za drugi mandat 2022. godine i redovno govori na lokalnim i međunarodnim panelima i u obrazovnim institucijama o medijima, etici i novinarstvu u trenutnim uslovima. Karijeru je započela na Malti kao politički i društveni kolumnista pre nego što je radila sa nagrađivanom istraživačkom platformom The Shift News.