fbpx

Lupkanje premijera Plenkovića po mikrofonima novinara uvertira je u fizičko nasilje

Bojana Guberac

Bojana Guberac 400x500Ako se ne zaustave verbalni napadi na novinare i medije od strane najmoćnijih ljudi u državi, a i pritisci od strane premijera (ni predsjednik nije bolji) bojim se da Hrvatska ide u smjeru Mađarske, Poljske i Slovenije po pitanju neslobode medija, što sasvim sigurno nije europski već autokratski put.

Premda u Hrvatskoj vrijeđanje i obezvrjeđivanje novinara nije ništa novo, hrvatska javnost bi se trebala opako zamisliti pred nedavnim potezom premijera Andreja Plenkovića jer onoga trenutka kada omalovažavanje novinara prijeđe iz verbalnog u fizičko onda je sasvim razvidno da je premijer prešao ne samo granicu dobrog ukusa, nego i granicu nakon koje od demokratski izabranog premijera postaješ autokrat. A kada narod na vlasti ima premijera s autokratskim tendencijama koji bezrazložno stavlja novinarima metu na čelo, dakle onima koji rade u interesu javnosti – sasvim je jasno da ta meta u bliskoj budućnosti može postati bilo koji građanin ili skupina u Hrvatskoj.

Detalj koji ga otkriva

Samo nekoliko sati nakon što je proglasio sveopću pobjedu HDZ-a na lokalnim izborima, premijer Plenković je napao komercijalne televizijske kuće optužujući ih da su "plaćenici koji gade jednu političku opciju" koji su u debatama u prvom izbornom krugu namjerno pogrešno izgovarali ime HDZ-ova kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika Davora Filipovića. Premijer je u svojoj nadasve paranoičnoj epizodi zaključio da se radi o udruženoj akciji komercijalnih medija te da su, samim time, mediji krivi za slab rezultat HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića. Premda, valja naglasiti, da je novinar Novog lista, Damir Kundić, otkrio kako je krivo ime svojeg kandidata prvi u javni diskurs plasirao – upravo HDZ.

U nezapamćenom potezu na hrvatskoj političkoj sceni premijer je ljutito „lupkao“ po mikrofonima televizijskih kuća i prozivao ih redom – RTL, Nova TV te N1 televizija koja bi, dodatno se obrušio premijer, trebala „napraviti plakat na kojem piše kakva su ideološka televizija“. Taj vrlo alarmantan detalj lupkanja po spužvicama mikrofona može se detektirati samo kao uvertira u fizičko nasilje prema novinarima, potaknuto od strane premijera.

Premijer je dva dana nakon dao intervju za RTL televiziju koju je ranije optužio za udruženu medijsku sabotažu. RTL-ova Damira Gregoret podsjetila ga je da je posljednji intervju za RTL dao prije godinu dana iako je bio opetovano pozivan. Na upit je li ikad vidio „takvo tapkanje po mikrofonima od strane bilo kojih drugih premijera“ Plenković je odgovorio ciničnim protupitanjem – mislite da spužvicu na mikrofonu nešto boli?

Gregoret je zatim točno konstatirala da takvo ponašanje šalje određenu poruku. Jer kada živimo u državi u kojoj je, primjerice, pripadnik navijačke skupine Armada dovoljno slobodan da otvoreno prijeti bombom radiju koji je u sustavu Hrvatske radiotelevizije zbog puštanja „krive pjesme“, premijerovo fizičko omalovažavanje novinara šalje dvostruko strašniju poruku imajući u vidu da se radi o najmoćnijem čovjeku u državi koji svojim činom poručuje da je u redu fizički se obračunavati s novinarima.

Osuda SNH i HND

U zajedničkom priopćenju koje su potpisali predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva najoštrije je osuđen Plenkovićev verbalni napad predsjednika na medije, njegovo miješanje u uređivačku politiku nacionalnih komercijalnih televizija RTL-a te prozivka novinara i analitičara koji su pratili kampanju i lokalne izbore u Hrvatskoj.

Istaknuli su da SNH i HND kao najveće profesionalne i sindikalne organizacije koje okupljaju novinare u Hrvatskoj smatraju nedopustivim otvorene prijetnje koje je s mjesta najmoćnijeg čovjeka u državi premijer Plenković uputio kolegicama i kolegama te medijima koji „nisu na njegovoj i HDZ-ovoj ideološkoj liniji“. „Proglašavati plaćenicima sve one koji kritički promišljaju kandidate uoči izbora i označavati kao mete one "analitičare koji gade za novac", nije diskurs koji koriste političari, a kamoli premijeri civiliziranih i demokratskih država Europske unije.“, konstatirali su.

Napadi na novinare premijerov su modus operandi

Dodali su kako nije prvi put da Andrej Plenković „svoj osvetnički prijeteći prst usmjerava prema novinarima koji mu nisu po ukusu i volji, optužujući ih čak i za vođenje hibridnog rata protiv njega osobno i HDZ-a, pokušavajući sebe nametnuti kao jedinog mogućeg glavnog i odgovornog urednika svih hrvatskih medija“.

Premierot Plenkovic vo vojna so novinarite uvertira vo fizicko nasilstvoIzvor: balkaninsight.com

Pa da. Prisjetimo se samo kada je u lipnju optužio novinara N1 televizije Hrvoja Krešića da agitira za oporbu, ili kada je u srpnju Međunarodna federacija novinara (IFJ) poručila: “Sram Vas bilo, Andreje Plenkoviću” zbog ničim izazvanog napada na novinarku HRT-a i predsjednicu SNH Maju Sever, koju je u debati s SDP-ovim Davorom Bernardićem optužio da je upravo ona Bernardića pripremala za debatu. Kada se je u prosincu dotaknuo uređivačke politike N1, HTV-a, Nove TV i RTL-a te pritom u svakoga od njihovih novinara uperio kažiprst uz riječi: “Što više suvislih ljudi bude u eteru, to će se više ljudi cijepiti. Manje košta PR nego smrt od covida.” Ili kada je u siječnju ove godine napao novinara Domagoja Novokmeta da čita pitanja sa šalabahtera.

Premijer je, dakle, u protekloj godini koju ćemo, između ostalog, pamtiti po ograničavanju slobode građana pokazao da novonastala situacija uzrokovana pandemijom koronavirusa itekako odgovara njegovim autokratskim težnjama koje su posebice vidljive u napadima na novinare i pokušaju utjecaja na uređivačku politiku medija, a eskalaciji takvih težnji svjedočili smo upravo u novom premijerovom napadu na medije i novinare kada je otišao korak dalje i lupkao po radnoj opremi novinara.

Reakcija Europske federacije novinara

Europska federacija novinara (EFJ) pridružila se svojoj podružnici u Hrvatskoj, Hrvatskom novinarskom udruženju (HND), osuđujući najnovije verbalne napade i optužbe premijera Andreja Plenkovića na medije i novinare nakon lokalnih izbora 30. svibnja.

„Potpuno je neprihvatljivo da novinare napadaju i premijer, a nedavno i predsjednik Hrvatske. Okrivljavanje novinara na ovaj način pokušaj je potkopavanja njihove vjerodostojnosti kako bi se ograničila njihova uloga protuteže. Vrijeđati ili prijetiti novinarima znači vrijeđati i prijetiti građanima te podrivati ​​pravo građana na pristup slobodnim i neovisnim informacijama", kazao je glavni tajnik EFJ-a Ricardo Gutiérrez.

„Nije bilo reakcije ni od premijera niti od predsjednika na osudu EFJ-a. Možda je premijera netko podučio da su to institucije Europske unije s kojima je on toliko zdušno vezan i vjerujem da poštuje europsku ideju pa možda zbog toga nije reagirao. Sumnjam da nije vidio“, kazala je Maja Sever, novinarka HRT-a i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske.

Milanović bok uz bok s Plenkovićem

Marlon Brando, kako je sam sebe prozvao predsjednik Zoran Milanović otkad je stupio na dužnost nije se prestao svađati. Pa iako se konstantno putem medija i društvenih mreža svađa s premijerom, u jednoj crti karaktera se ipak prepoznaju – autokratskom pristupu prema medijima i novinarima. Plenković u bitci s medijima nije nimalo sam, pomaže mu predsjednik države po principu pola – pola. Premijer tako napada komercijalne medije, a predsjednik javni servis, uz pokoju iznimku. „Idite na tržište, da vidimo koja će vas televizija zaposliti. Vi ste državna, politička televizija, vaš politički program je sramota, to je razina Sovjetskog Saveza i to kažem kao hrvatski predsjednik, a većina građana misli tako“, takvim degutantnim vokabularom napao je u svibnju novinare HRT-a te im poručio da su „gori od Yutela“. U travnju se je obilježavala 76. obljetnica proboja posljednjih zatočenika iz ustaškog logora Jasenovac.

Tamo se je predsjednik verbalno sukobio s novinarom Sašom Kosanovićem o čemu se, budimo iskreni, u hrvatskom javnom prostoru bijedno premalo govorilo, iako je čin napada na Kosanovića apsolutno za svaku osudu. Kada govorimo o bilo kakvim napadima na novinare onda je podjela na ljevicu i desnicu sama sebi svrha. Ne može se „zažmiriti na jedno oko“ kada vrijeđa lijevi predsjednik, a reagirati kada to čini desni premijer. Ako je već predsjednik države „u filmu“, onda bi se barem novinari trebali probuditi i osvijestiti koliko je, kada govorimo o odnosu prema medijima i novinarima, štetan za demokraciju, ako baš hoćete, „udruženi pothvat“ premijera i predsjednika Hrvatske.

„Ja sam osobno Milanovića prijavila više puta. No, razlika između Milanovića i Plenkovića je u tome što Plenković ima mehanizam u rukama kao prvi čovjek vlasti kojim bi mogao donijeti zakone, medijsku strategiju i niz drugih alata koji bi mogli poboljšati stanje u medijima i zaštititi novinarke i novinare. Činjenica jest da je snaga i mogućnost donošenja odluka koji bi mogli promijeniti stvari što se tiče slobode novinarstva u rukama Andreja Plenkovića“, zaključuje Sever.

Što dalje?

Ako se ne zaustave verbalni napadi na novinare i medije od strane najmoćnijih ljudi u državi, a i pritisci od strane premijera bojim se da Hrvatska ide u smjeru Mađarske, Poljske i Slovenije po pitanju neslobode medija, što sasvim sigurno nije europski već autokratski put. Ono što zabrinjava jest činjenica da ni EU ne može učiniti previše za slobodu medija. U ožujku se u Europskom parlamentu raspravljalo o slobodi medija u Poljskoj, Mađarskoj i Sloveniji. Tada je potpredsjednica Europske komisije Vera Jourova priznala da „Europska komisija ima vrlo ograničenu mogućnost djelovanja" te da joj nedostaju „djelotvorna politička i pravna sredstva“.

Pa ako hrvatski novinari ne mogu računati da će EU ili vlast učiniti nešto konkretno da bi stanje u medijima krenulo na bolje, onda preostaje samo još jedna opcija koja se najbolje oslikava u riječima preminule doajenke hrvatskog istraživačkog novinarstva Jasne Babić: „Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva - onda se brate mili može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme.“

Dakle, razvidno je da će se novinari za slobodu medija morati izboriti sami što je faktički nemoguće bez snažne i promptne sinergije diljem Hrvatske – jer samo ujedinjeni novinari su slobodni novinari. Nisam optimistična, ali ipak se nadam da će kolege shvatiti da je to jedini ispravan put.

 

Molimo pročitajte pravila pre komentarisanja ili preuzimanja
Napomena: Stavovi i mišljenja izraženi u ovoj statiji su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije niti donatora.

Alternativne činjenice i teorije zavjere u vremenu...
,,Veliki brat" uveliko radi u Albaniji
 

Кomentari

Momentalno nema komentara. Budite prvi sa svojim komentarom!
Аnoniman
Utorak, 27 Jul 2021

  • Blogiraj +

    Pridruzite se nama! Predlozite tema ili ispratite tekst na info@iks.edu.mk. Svi autori treba da prilože i portretnu fotografiju i biografiju u dva do tri reda koja se pojavljuje i stoji u tekstu i na stranici saradnika.

    Više

  • Smernice +

    Blogovi bi trebalo da imaju jasnu strukturu i lagan tok, odnosno da budu napisani u kratkim odlomcima, razumljivim i neformalnim stilom. Postovi treba da sadrže između 900 i 1300 reči.

    Više

  • Preuzmi +

    Slobodno stavite hiperlink do naših objava. Želimo da podstaknemo zdravu raspravu o javnom interesu i stoga da ohrabrimo čitatelje da ostavljaju razumne i konstruktivne komentare na sve naše blogove.

    Više

  • 1

Pratite nas