Vlast hvali najvećim rastom BDP-a u Evropi, skrivajući da su za njega mnogo zaslužniji nevoljnici sa istoka Evrope nego njena ekonomska politika.
Od prvog ponedjeljka u oktobru u Crnoj Gori je na snazi akcija ”Stop inflaciji 100+” koja će, prema najavama, trajati do kraja godine. U dogovoru sa aktuelnom vladom distributeri (uvoznici), veletrgovci i maloprodajni lanci (njih je pet u CG) na dobrovoljnoj osnovi su odabrali artikle kojima su trgovačke marže (vele i maloprodajne) spustili na pet odsto, ili manje.
Potom su se, takođe dobrovoljno, akciji pridružile i neke trgovine bijelom tehnikom i kućnim aparatima, pojedini prodavci autodjelova, jedna kafana iz Danilovgrada (gradić u blizini Podgorice)…, a očekuje se da će svoj doprinos sniženju cijena uskoro dati i vlasnici apoteka i veledrogerija.
Iz Vlade se hvale kako je to najbolja i najsveobuhvatnija akcija u regionu. “Trgovci su dužni da definišu listu od najmanje 100 proizvoda za koje će sniziti cijene tako što će utvrditi maksimalnu maloprodajnu i veleprodajnu maržu u visini od pet odsto, dok za trgovce koji imaju ispod 100 zaposlenih, antiinflaciona korpa podrazumjeva listu od najmanje 50 proizvoda”, saopštili su.
Bez obaveza i sankcija
Ipak, svima je jasno da trgovci nijesu “dužni” kao što pišu iz Vlade, nego je sve organizovano na dobrovoljnoj osnovi (ne postoji obaveza, ni bilo kakve sankcije) dok država iz svoje kase u projekat nije uložila ništa, ako se ne računa nešto manja naplata poreza na dodatu vrijednost (PDV) u budućnosti, zbog sniženih osnovica na kojima se obračunava.
Trgovci nijesu imali obavezu da u akciju uključe tačno određene artikle – makar po jedan proizvod iz palete koju imaju u ponudi - kako je to proljetos urađeno u Crnoj Gori, a sada praktično, u cijelom regionu. Listu su kreirali sami, a iz Vlade kažu kako nemaju konačnu listu sniženih proizvoda sa oznakom “Stop inflaciji” ali tvrde da je njome obuhvaćeno 150, a možda i više od 200 različitih prehrambenih, higijenskih, kozmetičkih proizvoda (te brojke u njihovim saopštenjima redovno rastu bez konkretnih pokazatelja), zbog čega su građani u prilici da ostvare značajnu uštedu na izdacima koji nose najveći dio kućnog budžeta. Maloprodavci, kažu, žele da potrošači dođu u njihove radnje i sami izvrše uvid u to šta je i za koliko pojeftinilo.
“Da bi građani shvatili da se zaista radi o značajnom umanjenju cijena”, saopštili su iz Vlade, “uzeli smo kao primjer antiinflacionu korpu kompanije VOLI koja trenutno ima 148 proizvoda (pri čemu lista nije konačna i ima tendenciju rasta) za koju su potrošači do sada morali da izdvoje 454,71 eura, dok će od 1. oktobra, vrijednost ove korpe sa popustom biti 322,07 eura. Dakle, radi se o popustu koji ukupno iznosi 29,17% i zahvaljujući kome potrošači štede 132,64 eura”.
Potrošači, sa druge strane, tvrde da je akcija zakašnjela, lista sniženih proizvoda prekratka, a da su akcijom obuhvaćeni samo proizvodi koji imaju manju prođu zbog čega se, i inače, uglavnom nalaze na popisu artikala sa sniženom cijenom, tokom tzv. akcija.
Pijace i benzinske pumpe
Pride, u akciju “Stop inflaciji 100+” nijesu uključene pijace i benzinske pumpe gdje su, po mišljenju mnogih, posljedice inflacije i talasa poskupljenja najvidljivije. Tako je ljetos, na pijaci u Podgorici, kilogram paradajza koštao tri eura. Toliko košta i deset domaćih jaja ili 2,5 kilograma krompira. Litar mlijeka 1,5 eura, kilogram domaćeg sira – osam, približno toliko i kilogram (jeftinijeg) mesa. Juneći biftek u podgoričkim mesarama košta 30 eura. Na primorju su, po pravilu, cijene veće za 20 -50 odsto. A negdje i više. Tako se pomenuti sir na pijaci u Kotoru prodaje po cijeni od 16 eura.
Izvor: freepik.com
Na benzinskim pumpama cijene su uglavnom uniformne, nakon 12 poskupljenja od početka godine, za pet eura sipate manje od tri litra goriva. Iz vlade su najavili da će, ukoliko se rast cijena nastavi, ponovo smanjiti akcize (oko 55 odsto konačne cijene).
Tu je i tržište nekretnina i zakupa stanova gdje su cijene istinski podivljale, a država nema ni elementarni registar podstanara (stanodavaca), pa nemoćno sliježe ramenima na svakodnevno evidentirane anomalije. Mjesečni zakup garsonjere/jednosobnog stana vrijedi makar 60 – 80 odsto minimalne zarade (450 eura). Za najam dvosobnog, namještenog stana na boljim lokacijama u Podgorici ili na primorju, mora se izdvojiti više od prosječne plate u državi (oko 800 eura). Nerijetko, i platu i po.
Stručnjaci smatraju da postoje tri osnovna razloga za rast svih cijena roba i usluga u Crnoj Gori.
Uloga stranaca
Globalna dešavanja - od pandemije korona virusa do rata u Ukrajini – otežala su i poskupila cijene proizvodnje i transporta. To je najvidljivije kod hrane i energenata. Crna Gora uglavnom ne koristi zemni gas, pa je bila pošteđena te vrste cjenovnih šokova. Cijene struje su praktično iste u poslednje tri godine, mada se najavljuje njeno poskupljenje od Nove godine. Zato je hrana problem.
Prema septembarskim podacima državne Uprave za statistiku (MONSTAT), cijene hrane porasle su od 2019. godine za više od 44 odsto. Pošto domaća proizvodnja pokriva samo 15 odsto potrošnje, očigledno je da ovdašnje cijene dominantno zavise od onih na većim tržištima i berzama. Plus cijene transporta, koje takođe rastu.
Otud se u Podgorici sve češće prave poređenja sa cijenama u Beču, Rimu, Barseloni. Iz tih poređenja proiziazi da crnogorski potrošači plaćaju skuplje za iste prozvode. Međutim, regionalna poređenja (Srbija, Hrvatska, manje BiH) govore da su cijene u Crnoj Gori u istoj ravni ako ne i neznatno niže.Kao drugi razlog za rast cijena u Crnoj Gori navodi se - domaća inflacija eura.
Naime, od početka 2022, paketom administrativnih mjera prethodne vlade (ukidanje doprinosa zaposlenih i poslodavaca za obavezno zdravstvno osiguranje i prebacivanje tih sredstava u neto platu) minimalna zarada povećan a je za 100 odsto (sa 225 na 450 eura) a prosječna sa 550 na 700. Istim tragom nastavila je i aktuelna pa je, zahvaljujući rastu zarada budžetskih korisnika, prosječna plata u Crnoj Gori u avgustu bila veća od 800 eura. Rasle su i penzije. Zagarantovana (minimalna) sa 145 na 288, a prosječna - na nešto malo preko 400 eura.
Pošto ovdašnji zaposleni i penzioneri većinu svojih primanja troše na hranu, povišica se odmah odrazila na potražnju na pijaciama i megamakretima. To je, ubrzo, domaće proizvođače podstaklo da podignu cijene svojih proizvoda.
Na tome se nije završilo: politički sukobi u Turskoj, pa rat u Ukrajini, doveli su u Crnu Goru više od 100 hiljada (oko 20 odsto domaćeg stanovništva) Turaka, Ukrajinaca i Rusa. Neki ovdje rade – osnovano je više od 1.000 IT firmi čiji su vlasnici doskorašnji stanovnici Ukrajine i Rusije, te neznan broj preduzeća za trgovinu i usluge - neki troše ranije zarađeno. Uglavnom, taj je novac je izvršio dodatni pritisak na rast cijena, posebno na tržištu nekretnina.
Tako smo dobili sledeću situaciju: u proljeće 2018, kada je prosječna zarada u Crnoj Gori bila 510 eura, hranu neophodnu za preživljavanje četvoročlane porodice (tzv. minimalna potrošačka korpa, odnosno, količina hrane potrebna za neophodan unos kalorija) trebalo je platiti 256 eura. Ili pola tadašnje plate. Ovog juna, za istu hranu trebalo je platiti 387 eura. Opet, skoro pa pola prosječne plate. Ta 3-4 procenta predstavljaju ostvareni napredak po pitanju životnog standard prosječnog stanovnika. Dok se vlast hvali najvećim rastom BDP-a u Evropi. Skrivajući da su za njega mnogo zaslužniji nevoljnici sa istoka Evrope nego njena ekonomska politika.
Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albaniji (Exit News), u okviru projekta "Korišćenje novinarstva zasnovanog na činjenicama za podizanje svesti i suprotstavljanje dezinformacijama u medijskom prostoru" uz podršku Britanske ambasade u Skoplju.
Molimo pročitajte pravila pre komentarisanja ili preuzimanja Napomena: Stavovi i mišljenja izraženi u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.
