fbpx

Budući izazovi nasilnog ekstremizma na Zapadnom Balkanu

Politika

15.02.19

Прегледи

m-r Leonie Rakaj

Zemlje Zapadnog Balkana su suočene sa novim sigurnosnim izazovom: deradikalizaciju i reintegraciju povratnika. Do 2017. godine, najmanje se 310 odraslih osoba vratilo u region, a procenjuje se da je još 460 – uglavnom žene i dece – ostalo na Bliskom Istoku ili je nestalo sa mape nakon povratka. Bez pouzdane platforme za reintegraciju koja osigurava njihovo razdvajanje od grupa za koje su se borili, ovi pojedinci mogu biti pretnja kao budući borci ili regruteri.

U zadnjih nekoliko godina, verski nasilni ekstremizam je dominantni koncept za bezbednosne eksperte u Jugoistočnoj Evropi. Napisano je na stotine članaka, izveštaja i knjiga o pretnji domaćeg terorizma i sve većem broju radikalizovanih ljudi u regionu. Razumljivo, uzimajući u obzir da ogroman broj ljudi napusta male države kao Bosnu, Kosovo i Makedoniju za Irak i Siriju. U regionu se nalaze četiri države od top 12 država sa inostranim borcima po glavi stanovnika, a u njemu je bio i značajan broj terorističkih zavera.

2016 godine osujećena je grupa od 19 simpatizera Islamske Države koja je planirala napade u Albaniji, Kosovu, Francuskoj i Belgiji. Ozloglašena grupa je, između ostalih, imala za cilj napad na utakmicu u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo između Albanije i Izraela. Inspirisana napadima u Parizu 2015. godine, teroristi su planirali da počnu napad dronom na izraelski tim, pa da onda uđu na stadion kalašnjikovima. Moglo je biti ubijeno na stotine, možda čak i na hiljade ljudi. Nakon suđenja, tužilac je izjavio da su navremena hapšenja sprečila opasnost i osujetila planirani napad na srpsku pravoslavnu crkvu u Severnoj Kosovskoj Mitrovici.

Borba protiv nasilnog ekstremizma u regionu

Hapšenje ove grupe pokazuje da su zemlje Zapadnog Balkana istupile i preuzele mere za progon aktivnih simpatizera terorističkih organizacija. U većini državi usvojene su izmene i dopune Krivičnog Zakonika i pripremljeni su i sprovedeni akcijski planovi za borbu protiv nasilnog ekstremizma. Kao znak svoje posvećenosti sve su šest države potpisale i zajednički akcijski plan za borbu protiv terorizma. Međutim, još uvek je izazov za tužioce da osude strane borce zbog nedostatka dokaza i slabih pravosudnih sistema. Ipak, aktivnosti vlada su zaustavile egzodus stranih boraca u Siriju, dok su strategije za borbu protiv terorizma sprovedene u regionu imale uticaja na proliferaciju džihadističkih propagandnih aktivnosti na internetu.

Iako se ovim rešilo neposredno pitanje ljudi koji odlaze kako bi se prikljupčili terorističkim grupama u Levantu, to ne rešava dugoročni problem nasilnog ekstremizma. Povratkom stranih boraca i njihovim porodicama kući, zemlje Zapadnog Balkana su suočene novim bezbednosnim izazovom: deradikalizacijom i reintegracijom povratnika. Do 2017. godine, najmanje se 310 odraslih osoba vratilo u region, a procenjuje se da je još 460 – uglavnom žene i dece – ostalo na Bliskom Istoku ili je nestalo sa mape nakon povratka. Nedostatak praktičnog znanja, političke volje i finansija je ograničilo kapacitet lokalnih vlasti za uspostavljanje efektivnih programa kao odgovor ovom izazovu. Bez pouzdane platforme za reintegraciju koja osigurava njihovo razdvajanje od grupa za koje su se borili, ovi pojedinci mogu biti pretnja kao budući borci ili regruteri.

Dalje, još uvek nisu rešena mnoga temeljna pitanja koje dovode do radikalizacije ljudi. Zaista, radikalizacija je složen proces koji je jedinstven svakoj osobi, ali su eksperti utvrdili veći broj ponavljajućih faktora i dinamika. Generalno, radikalizacija je društveni proces koji traži rešenja nepravdama i neispunjenim emocionalnim potrebama. Zbir nepravdi je od vitalnog značaja u procesu i sastoji se od ‘društvenih tenzija, sukoba i linija prelamanja, koje mogu dovesti do osujećenih očekivanja, sukoba identiteta ili osećaja nepravde, marginalizacije ili isključenja’. Ove nepravde su još uvek vrlo prisutne u regionu.

Izvor: rferl.org

Nezadovoljstvo ljudi

Spora tranzicija od komunizma ka demokratiji i otvorenoj ekonomiji, zajedno sa nasilnim sukobima u bivšoj Jugoslaviji su ukočili napredak i stvorili nove nepravde. Za mnoge na Zapadnom Balkanu promene se ne događaju dovoljno brzo, a socio-ekonomske mogućnosti su oskudne. Suočeni sa teškom perspektivom kod kuće, mnogi traže šansu u Zapadnoj Evropi ili Severnoj Americi. Albanija, na primer, je na drugom mestu u svetu prema postotku njenog stanovništva koje je voljno da migrira. Više od pola Albanaca želi da napusti zemlju za bolji život u inostranstvu. Visoka stopa nezaposlenosti, korupcija i nepravedni tretman od strane vlasti i sudova su neki od najčešćih razloga za odlazak.

Skorašnja studija IDM Albania je pokazala da Albanci sve više smatraju kako zaostaju. Nadasve, više od 85% anketiranih lica je izjavilo da domaćinstva u njihovoj zajednici ne ispunjavaju svoje osnovne potrebe. Ovo nije iznenađujuće za državu u kojoj minimalna plata od 180 evro nije dovoljna za prehranu prosečne porodice, a tek za iznajmljivanje stana ili troškove obrazovanja. Čak i dobro obrazovani diplomci godinama traže pristojan posao i često se odluče za nisko plaćen posao za koji su previše kvalifikovani.

Ovo nezadovoljstvo stvara implikacije za podložnost društva ili zajednice nasilnom ekstremizmu. Problemi kao korupcija, nekažnjivost i preovladavajuće uverenje da je politički sistem pod kontrolom i u služi samo dobro povezanih elita su faktori koji podgrevaju osećaj ljudi da su u nepovoljnijem položaju. Skoro polovina Albanaca smatra da je politički sistem nepravedan i da se treba promeniti. Oni čak opravdavaju nasilnu promenu političkog sistema ako to bude potrebno.

Iznenađuje to što ima malo prijava Islamističkog nasilnog ekstremizma u državi. Između 2012. i 2017. godine 144 lica je otputovalo za Irak i Siriju, što je znatno manji broj od drugih država sa muslimanskom većinom u regionu. Zbog istorijata državno nametnutog ateizma u državi, većina Albanaca živi sekularni život i ima slobodno tumačenje verskih normi i razmišljanja. Tvrdi se da je snažan katalizator pitanja stranih boraca u Albaniji bilo propovedanje vahabizma/salafizma u džamijama koje finansiraju verski fondovi iz Turske i zemalja Zaliva. Ove su džamije radile mimo kontrole Albanske muslimanske zajednice – problem koji je sada u velikoj meri rešen.

Nacionalizam kao sledeća granica

Ovo ne znači da nisu problem druge vrste nasilnog ekstremizma. Ako pogledamo region u celini, radikalizacija na Zapadnom Balkanu utiče i na nemuslimanske zajednice. U protekloj godini, vesti u medijima su pokazale da su se neki pripadnici pravoslavne hrišćanske zajednice priključili sukobu u Ukrajini na strani pro-ruskih ili pro-ukrajinskih snaga koje tamo ratuju. Sve je očiglednije da lokalne vlasti, organizacije građanskog društva i praktičari moraju imati širi opseg od samo islamskog radikalizma, za efektivnu prevenciju i borbu protiv nasilnog ekstremizma.

Osobito zabrinjuje etno-nacionalistički ekstremizam, koji je u porastu u regionu. Nerešena pitanja kao tripartitni sastav Bosne i tenzije između Srbije i Kosova su i dalje problem za bezbednost u regionu. U 2017. godini, zakonske izmene kojima je albanski proglašen za službeni jezik u Makedoniji su naglasile ovu pretnju, jer su čak i zakonodavci koji su podržali ove izmene sami bili meta nasilnih nacionalista.

U protekloj godini, prijavljeno je nekoliko incidenta vezanih za nacionalizam. U martu, Balkansko hodočašće ruskog motociklističkog kluba “Noćni vukovi” koji podržavaju Putina je izazvalo mnoge kontroverzije na njihovom putu kroz područja nastanjena Srbima kako bi “istražili kulturološki uticaj Ruske imperije na Balkanu” i posetili lokacije pravoslavne baštine. To je ista organizacija koja je ponudila zaštitu od potencijalne agresije pro-Kiev snaga na Krimu nakon njegovog aneksiranja u 2014. godini.

Nekoliko nedelja kasnije, Prespanski sporazum između Grčke i Makedonije, koji ima za cilj rešavanje dugoročnog spora o imenu između dve države, je raspalio nacionalističke strasti na obe strane granice. A samo prošlog meseca, ubistvo etničkog Grka od strane policijskih snaga Albanije – nakon što je on pucao na njih – je pojačalo tenzije između dve države, sa optuženjima na obe strane. Prema naknadnim izveštajima medija, preminuli je bio navodni član grčkog ekstremno desničarskog pokreta i bio je nazivan herojem od strane grčkih nacionalista. Ovi incidenti podržavaju povećani potencijal za nasilje u regionu koji ima vrlo krhku stabilnost.

Put napred

I pored ozbiljnosti pretnje po bezbednost regiona, skoro tunelski fokus na borbu protiv verskog ekstremizma deluje kao da odvraća pažnju od drugog aktuelnog problema: balkanskog nacionalizma. Osnovni problemi koji navode ljude na nasilni ekstremizam još uvek nisu rešeni, što znači da je Zapadni Balkan još uvek tlo za nasilne ekstremističke ideje. Čak i u Albaniji, državi poznatoj po verskoj toleranciji i hramoniji, nema garancija da neće porasti nasilni ekstremizam. Ali se može javiti u oblicima različitim od očekivanog. Dotične vlade moraju istupiti kako bi se borile protiv problema nepravedne raspodele mogućnosti, sramno niskih minimalnih plata i korupcije – inače bi posledice mogle biti dalekosežnije od običnih građanskih nemira.

Molimo Vas pročitajte pravila o komentiranje ili preuzimanje.
Napomena: Mišljenja i stavovi u ovom članku su autora i ne odražavaju stavove Instituta za komunikaciske studije ili donatora.