Istraživanja provedena posljednjih godina pokazuju da je upravo informacijski prostor najvažnije područje ruskog djelovanja u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina već godinama predstavlja jedno od ključnih geopolitičkih poprišta na kojem se prelamaju interesi Evropske unije, NATO saveza i Ruske Federacije. Iako Moskva nema ekonomsku snagu niti politički kapacitet da Bosni i Hercegovini ponudi ozbiljnu alternativu evropskim integracijama, brojna istraživanja i analize pokazuju da ruski utjecaj ostaje značajan zbog sposobnosti da eksploatiše postojeće političke, institucionalne i etničke podjele.
Za razliku od klasične diplomatije ili tzv. “meke moći”, ruska strategija na Zapadnom Balkanu posljednjih godina sve više počiva na hibridnom djelovanju. Cilj nije nužno preuzimanje kontrole nad državama regiona, već njihovo držanje u permanentnom stanju nestabilnosti, političke paralize i geopolitičke neizvjesnosti.
Upravo zbog složene ustavne strukture, dubokih etničkih podjela i sporog napretka prema Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina predstavlja jedno od najpogodnijih okruženja za takvu vrstu djelovanja.
Strategija Moskve: Destabilizacija umjesto dominacije
Prema studiji istraživačice Malwine Cymanowske o stranom utjecaju na Zapadnom Balkanu, Rusija u regionu uglavnom ne koristi tradicionalne instrumente privlačnosti poput ekonomskog razvoja, kulturne razmjene ili institucionalne saradnje. Umjesto toga, njena strategija zasniva se na zastrašivanju, strateškoj dvosmislenosti, širenju nepovjerenja i iskorištavanju lokalnih kriza.
Sličan zaključak donosi i Carnegie Endowment for International Peace. U analizi “Between the EU and Moscow: How Russia Exploits Divisions in Bosnia“, Dimitar Bechev navodi da je upravo institucionalna disfunkcionalnost Bosne i Hercegovine omogućila Rusiji da postane važan faktor regionalne politike, iako njena realna ekonomska prisutnost ostaje ograničena. Moskva ne pokušava izgraditi funkcionalnu alternativu evropskom projektu, nego koristi postojeće slabosti kako bi otežala integraciju zemlje u NATO i Evropsku uniju.
U tom smislu ruski pristup Bosni i Hercegovini prati širi obrazac djelovanja koji je vidljiv širom Zapadnog Balkana. Cilj nije pobjeda Rusije, nego sprječavanje uspjeha Zapada.
Ključni saveznik: Milorad Dodik i vlasti Republike Srpske
Najvažniji politički oslonac Rusije u Bosni i Hercegovini već godinama predstavlja rukovodstvo bh. entiteta Republika Srpska predvođeno Miloradom Dodikom.
Prema studiji izrađenoj za Odbor Evropskog parlamenta za vanjske poslove, Moskva dosljedno podržava Dodika u osporavanju institucije visokog predstavnika, protivljenju sankcijama Evropske unije prema Rusiji i stalnim prijetnjama secesijom Republike Srpske.
Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt nedavno je izjavio da Dodik u velikoj mjeri zastupa interese Rusije na Zapadnom Balkanu te da je od početka ruske agresije na Ukrajinu imao niz sastanaka s Vladimirom Putinom. Schmidt upozorava da takvi odnosi nisu samo pitanje bilateralne saradnje nego dio šire strategije osporavanja zapadnog utjecaja u Bosni i Hercegovini.
Ruska podrška uglavnom nije materijalna niti vojna. Ona se ogleda u diplomatskoj zaštiti, političkoj legitimaciji i međunarodnoj promociji narativa prema kojem su institucije Bosne i Hercegovine nametnute, a pritisci Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država predstavljeni kao napadi na interese bosanskih Srba.
Takva retorika posebno je intenzivirana nakon početka rata u Ukrajini, kada je Kremlj počeo mnogo agresivnije koristiti identitetske i historijske narative u državama koje smatra dijelom svog političkog utjecaja.
Izvor: Freepik
Dezinformacije kao glavno oružje
Istraživanja provedena posljednjih godina pokazuju da je upravo informacijski prostor najvažnije područje ruskog djelovanja u Bosni i Hercegovini.
Studija Evropskog parlamenta navodi da se ruski narativi šire prvenstveno preko medija iz Srbije i Republike Srpske, kao i lokalnih portala koji prenose sadržaje Sputnjika, RT-a i drugih proruskih izvora bez jasnog označavanja porijekla informacija.
Ti narativi uglavnom se zasnivaju na nekoliko ponavljajućih poruka. NATO se prikazuje kao faktor koji navodno ugrožava regionalnu stabilnost, dok se Evropska unija predstavlja kao oslabljen i neuspješan projekat bez jasne budućnosti. Istovremeno se relativizira ili opravdava ruska agresija na Ukrajinu, često kroz tvrdnje da je riječ o legitimnom odgovoru na zapadnu politiku. Posebno mjesto zauzimaju poruke o navodnoj ugroženosti Srba u regionu, koje se povezuju sa širim narativom prema kojem Rusija nastupa kao zaštitnik tradicionalnih, konzervativnih i pravoslavnih vrijednosti.
Prema analizi nizozemskog instituta Clingendael, Rusija koristi političare, medije, dijelove Srpske pravoslavne crkve i različite neformalne mreže kako bi širila iste političke poruke u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Posebno zabrinjava činjenica da se takvi sadržaji intenziviraju tokom izbornih kampanja i političkih kriza, kada su građani najpodložniji manipulaciji.
Slučaj “Ribar”: Nova generacija propagande
Posljednjih godina pažnju istraživača privukla je ruska medijska mreža “Ribar”, koju evropski sigurnosni stručnjaci više ne posmatraju kao običan propagandni kanal.
Prema izvještaju španske kompanije Alto Intelligence, Ribar predstavlja ono što autori nazivaju “naprednim trajnim manipulatorom”. Njegov cilj nije samo plasiranje pojedinačnih dezinformacija nego dugoročno oblikovanje načina na koji publika tumači događaje.
Ribar djeluje putem Telegram mreže, a kroz regionalni kanal Balkanar aktivno prati politička dešavanja u Bosni i Hercegovini. Analize Detektora pokazale su da je ovaj kanal više puta širio narative o navodnim pripremama sukoba, pritiscima na Republiku Srpsku i ugroženosti srpskog naroda.
Istraživačica Atlantske inicijative Nejra Veljan u razgovoru za Detektor.ba upozorava da savremena propaganda ne počiva nužno na lažima.
“Dovoljno je stvarne činjenice izvući iz konteksta, povezati ih sa širim geopolitičkim narativima i zatim ih ponavljati kroz različite komunikacijske kanale dok određena interpretacija ne postane dominantna.”
To predstavlja poseban izazov za Bosnu i Hercegovinu jer država još uvijek nema razvijenu strategiju odgovora na hibridne prijetnje niti koordiniran sistem praćenja stranog informacijskog utjecaja.
Hibridno djelovanje ispod praga sukoba
Evropska studija o ruskom hibridnom djelovanju pokazuje da se ruski utjecaj ne oslanja na jedan instrument, nego na kombinaciju različitih metoda koje se međusobno nadopunjuju. One uključuju prikriveno političko finansiranje i podršku pojedinim akterima, široko rasprostranjene informacijske operacije i propagandu, kao i korištenje lokalnih političkih i pravnih mehanizama za blokiranje ili usporavanje institucionalnih procesa. Važnu ulogu imaju i ekonomske te energetske poluge, sajber operacije usmjerene na prikupljanje podataka ili širenje utjecaja, kao i veze s različitim sigurnosnim i paravojnim strukturama koje mogu služiti kao instrument političkog pritiska.
Karakteristika svih ovih aktivnosti jeste da se odvijaju ispod praga otvorenog sukoba. Njihov cilj nije izazivanje rata već slabljenje institucija, povjerenja u demokratiju i podrške evropskim integracijama.
Prema autoru studije Levanu Kakhishviliju, Rusija nastoji povećati strah, politički cinizam i nepovjerenje među građanima, jer takvo društveno okruženje otežava provođenje reformi i ubrzava političku radikalizaciju.
Drugim riječima, što je Bosna i Hercegovina podjeljenija i institucionalno slabija, to je ruski utjecaj efikasniji.
Sigurnosna dimenzija i paravojne mreže
Jedan od najosjetljivijih aspekata ruskog djelovanja odnosi se na kontakte s različitim nacionalističkim i paravojnim grupama.
U više međunarodnih izvještaja spominju se organizacije poput Noćnih vukova, Srbske časti i Narodnih patrola. Njihova funkcija nije stvaranje ozbiljne vojne prijetnje, nego demonstracija prisutnosti, produciranje političkog pritiska i jačanje osjećaja povezanosti sa Rusijom.
Dodatnu zabrinutost izazvalo je istraživanje koje je otkrilo kampove za obuku državljana Moldavije u Bosni i Hercegovini i Srbiji tokom 2024. godine. Prema kasnijim nalazima Evropskog parlamenta, pojedinci povezani s ruskim mrežama prolazili su obuke za izazivanje nereda tokom moldavskih izbora i referenduma o Evropskoj uniji.
Polaznici su navodno učili tehnike probijanja policijskih kordona, upravljanja dronovima i organizovanja masovnih protesta.
Iako Tužilaštvo Bosne i Hercegovine vodi istragu, sam slučaj pokazuje da Zapadni Balkan ostaje pogodan prostor za djelovanje različitih mreža povezanih s ruskim interesima.
Ekonomski utjecaj manji nego što se često predstavlja
Za razliku od političkog i medijskog djelovanja, ekonomski utjecaj Rusije često se precjenjuje.
Istraživanje Malwine Cymanowske pokazuje da je Evropska unija uvjerljivo najvažniji ekonomski partner Bosne i Hercegovine. Dok više od polovine vanjske trgovine otpada na države EU, ruski udio u ukupnom uvozu kreće se oko jedan posto.
Jedan od najpoznatijih primjera ruskog ekonomskog prisustva predstavlja Rafinerija Brod, koja je od 2007. godine u vlasništvu ruske kompanije NjeftegazinKor.
Međutim, umjesto razvoja i modernizacije, rafinerija je godinama gomilala gubitke i dugove. Broj zaposlenih značajno je smanjen, a nakon požara 2018. godine proizvodnja je praktično zaustavljena.
Zbog toga brojni analitičari smatraju da Moskva energetske investicije prije svega promatra kao geopolitičko sredstvo, a ne kao ozbiljan ekonomski projekat.
Slične ocjene mogu se pronaći i u izvještajima Evropskog parlamenta i Vijeća za vanjske odnose (CFR), gdje se zaključuje da je ruski politički utjecaj daleko veći od njenog stvarnog ekonomskog značaja u regionu.
Zašto je Bosna i Hercegovina posebno ranjiva?
Ruski utjecaj ne bi bio toliko izražen bez unutrašnjih slabosti Bosne i Hercegovine.
Prema zaključcima evropskih istraživača, ranjivost Bosne i Hercegovine proizlazi iz kombinacije dugotrajnih strukturalnih problema. Među njima se izdvajaju izražena etnička polarizacija, nefunkcionalnost institucija i raširena korupcija, ali i politička fragmentacija koja otežava donošenje i provođenje odluka. Dodatni problem predstavljaju slaba medijska pismenost i nizak nivo povjerenja građana u institucije, dok spor napredak prema Evropskoj uniji stvara prostor za rast frustracija i širenje alternativnih političkih narativa.
Rusija ne stvara te probleme. Ona ih koristi.
To potvrđuje i Carnegie analiza koja zaključuje da Moskva zapravo profitira od produženog političkog limba u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi godinama. Što je proces evropskih integracija sporiji, veći je prostor za djelovanje aktera koji nude alternativne narative i produbljuju frustracije građana.
Kako odgovoriti na maligni utjecaj?
Gotovo sva relevantna istraživanja dolaze do sličnog zaključka: odgovor na ruski utjecaj nije cenzura niti sigurnosna represija, nego jačanje demokratskih institucija.
Evropski parlament smatra da odgovor mora biti sveobuhvatan i usmjeren na jačanje otpornosti demokratskog sistema. To podrazumijeva veću transparentnost političkog finansiranja i snažnije mehanizme zaštite izbornog integriteta, ali i kontinuiranu podršku nezavisnim medijima i razvoju medijske pismenosti građana. Pored toga, naglašava se potreba za unapređenjem sajber sigurnosti, boljom zaštitom kritične infrastrukture te uspostavljanjem sistema za praćenje i rano prepoznavanje hibridnih prijetnji.
Christian Schmidt također naglašava da Evropska unija mora ponuditi uvjerljiviju perspektivu članstva, jer se politički vakuum pokazao kao idealno okruženje za djelovanje vanjskih aktera.
Korištenje slabosti države
Ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini danas nije prvenstveno vojni ni ekonomski. Njegova snaga proizlazi iz sposobnosti da iskoristi postojeće slabosti države, potiče nepovjerenje među zajednicama, podržava političke aktere sklone blokadama i putem medijskih mreža oblikuje percepciju javnosti.
Bosna i Hercegovina nije suočena s klasičnom prijetnjom okupacije ili otvorene agresije. Suočena je s mnogo sofisticiranijim izazovom: dugoročnim podrivanjem povjerenja u institucije, demokratiju i evropsku budućnost zemlje.
Pitanje ruskog utjecaja nije prvenstveno vanjskopolitičko pitanje. Ono je prije svega test sposobnosti Bosne i Hercegovine da razvije otpornije institucije, odgovornije političke elite i informisanije građane. U toj borbi presudno neće biti koliko je Rusija snažna, nego koliko je Bosna i Hercegovina spremna da otkloni vlastite slabosti koje taj utjecaj čine mogućim.
