fbpx

Borba za vodu u Albaniji: Zaštićene reke pod udarom

Alice Taylor

Priče iz regiona

Zivotna Sredina

31.05.24

Прегледи

Austrijska kompanija STRABAG u poslednjih šest meseci postavlja cevi za preusmeravanje vode iz reke Šušice na albansku rivijeru kako bi zadovoljila potrebe turizma, koji kao delatnost doživljava procvat u zemlji. Sa oko 10 miliona posetilaca koji se očekuju ove godine i izgradnjom novih luksuznih odmarališta i kompleksa koji niču duž obale skoro svakog dana, nema dovoljno vode da se podmire potrebe ovog brzog rasta.

Grupa meštana iz doline reke Šušice je 27. maja, zajedno sa aktivistima i građanima iz Valone i okruga Vjosa, postavila veliku vodovodnu cev ispred kancelarije premijera Edija Rame. Napisan je sa 1.500 potpisa ljudi koji se protive predloženom projektu vađenja vode koji će uticati na reku Šušicu, koja je pritoka reke Vjose i koja je sada zaštićena nakon globalne kampanje za proglašenje nacionalnim parkom.

Austrijska kompanija STRABAG u poslednjih šest meseci postavlja cevi za preusmeravanje vode iz reke Šušice na albansku rivijeru kako bi zadovoljila potrebe turizma, koji kao delatnost doživljava procvat u zemlji. Sa oko 10 miliona posetilaca koji se očekuju ove godine i izgradnjom novih luksuznih odmarališta i kompleksa koji niču duž obale skoro svakog dana, nema dovoljno vode da se podmire potrebe ovog brzog rasta.

Međutim, ovaj projekat finansiran od strane Nemačke razvojne banke i EU, a koji ima za cilj da preusmeri vodu iz reke Šušice, ostaviće lokalno stanovništvo bez vode, što podrazumeva i nemogućnost korišćenja vode za lične potrebe, kako u domaćinstvu, tako i u poljoprivredi.

„Gradnja koja je u toku mora odmah da se zaustavi. Ovaj projekat će uništiti čitavu dolinu i ostaviti bez vode ljude, stoku i zemlju. Nećemo dozvoliti da se to dogodi. Odlučni smo da zaustavimo gradnju ako se danas ne čuje naš glas. Nismo protiv vode za Himaru, ali smo region nacionalnog parka i ne smemo dozvoliti da se ovako nešto desi našoj Šušici“, kaže Lela Ćejvani, lokalna aktivistkinja.

Lelinu zabrinutost ponovio je i lokalni gradonačelnik Astrit Balilaj, koji je istakao da reku Šušicu treba zaštititi zakonom.

„Došli smo u Tiranu da pokažemo našu odlučnost. Ne želimo da se ovaj projekat sprovodi. Naše selo i svi ostali će biti pogođeni skretanjem izvora Lepuše. Šušica je deo nacionalnog parka i trebalo bi da bude zaštićena.

Projekat preusmjeravanja vode pogodiće nekoliko hiljada ljudi koji žive u ukupno 37 sela, među kojima su Kuč, Brataj, Kote, Peškopeja, Trbač, Vraništa, Kalarat, Mesaplik, Lepenica, Đorm, Selenica i druga.

Ne samo da je reka izvor života za stanovnike, već Šušica obiluje izuzetno bogatim biološkim diverzitetom.

„Ukoliko se nastavi realizacija ovog projekta, Šušica – ili bar njeni veliki delovi – moraće da izgubi status nacionalnog parka. To bi bio veliki gubitak za prirodu i lokalne zajednice koje ne bi mogle da imaju koristi od turizma u nacionalnim parkovima. Na kraju krajeva, ovo je izbor između ekoturizma i podleganja masovnom turizmu“, kaže Ulrih Ajhelman iz nevladine organizacije Rivervoč.

Poslednja divlja reka u Evropi

Šušica i njeni izvori su ključna pritoka Vjose, koja je poslednja velika divlja reka u Evropi van Rusije. Duž svojih 270 kilometara bez prekida teče sve do Jadranskog mora. Albanska vlada ga je 2023. godine, posle desetogodišnje kampanje aktivista i lokalnih i međunarodnih organizacija, proglasila nacionalnim parkom - najvišim mogućim stepenom zaštite, što znači da će ona i njegove pritoke biti zaštićene od izgradnje i sličnih aktivnosti.

Izvor: exit.al

Poseta naučnika iz Evrope Šušici 2021. godine u cilju procene flore i faune ovog kraja dala je odličan rezultat. Tokom ovog perioda, lokalni biolog Betilda mi je rekla da je voda ispod veoma poznatog otomanskog mosta Brataj bila puna plecoptera, organizma koji živi u čistoj vodi - nešto što je sve ređe u evropskim rekama.

„Ako uništite njegove grane, i Vjosa će biti uništena, baš kao i deblo drveta koje na kraju umre ako mu odsečete sve grane“, rekao mi je profesor Fric Šimer 2021. Godine sa Univerziteta u Beču.

Većina planova za izgradnju malih hidroelektrana na ovom delu reke je otkazana, ali bi preusmeravanje vode u suštini značilo rizik od potpunog isušivanja rečnog korita.

Ovde možete pronaći zmije, guštere, daždevnjaka, bezbroj vrsta riba, ptica i raznih sisara koji žive u harmoniji sa rekom, a možete videti i način na koji voda znači život zemlji oko nje, sa vegetacijom koja cveta zahvaljujući reci u i oko doline.

Samo nekoliko metara nakon prelaska mosta, reka se otvara u više kanala u pletenicama. Naučnici koji su me pratili uveravali su me da je ovo nešto posebno.

„Svi slični lokaliteti u Evropi su odavno uništeni, a ovo je jedino što je ostalo. Bilo bi strašno kada bismo dozvolili da se to poremeti. Od najveće je važnosti da razumemo njegovu punu vrednost i da je zaštitimo najbolje što možemo“, dodao je Šimer.

Anet Spangenberg iz NVO EuroNature slaže se sa takvom tvrdnjom: „Reka Vjosa je proglašena nacionalnim parkom ne samo da bi zaštitila glavnu reku, već i da bi zaštitila živi i netaknuti rečni ekosistem, u kome je Šušica ključna komponenta. Povlačenje vode iz Šušice predstavljaće značajnu pretnju ekološkom integritetu Nacionalnog parka - divlja reka Vjosa“.

Rastući turizam

Oko 50 kilometara dalje, u Himari, hoteli i prenoćišta se pripremaju za letnju sezonu.

Nekada mirno selo na jugu zemlje, dom grčke manjine i mnogih starih kamenih kuća i praznih, napola izgrađenih vila, Himara se sada pozicionira kao vodeća evropska luksuzna destinacija. Noćenje u hotelu ili luksuznoj vili može vas koštati više od 300 evra po noći u letnjim mesecima, a cene obroka i koktela odgovaraju onima na Mikonosu ili na obali Amalfija.

je bila najbolja godina u Albaniji u pogledu turizma, ali infrastruktura nije mogla da prati potražnju. Pored toga, gužve u saobraćaju, rastuće cene koje su oterale lokalno stanovništvo i problemi u prilagođavanju standarda usluga onima u Zapadnoj Evropi bili su stalne teme na društvenim mrežama i stranicama mišljenja.

U očekivanju miliona dodatnih turista i sa sve većim brojem vlasnika preduzeća u Albaniji koji žele da iskoriste popularnost zemlje, broj pansiona, hotela i drugih oblika smeštaja se povećava. Svima će im biti potrebna voda za čišćenje, kuvanje, tuširanje i, naravno, luksuzni bazeni.

Veći deo Albanije ima problema sa održavanjem stalnog snabdevanja vodom tokom ostatka godine, a da ne pominjemo u periodu kada značajan broj turista posećuje zemlju. U informativnom listu nevladine organizacije Balkan Rivers navodi se da se Drač, Valona, Himara i Saranda, duž cele obale, suočavaju sa značajnim problemima u vodosnabdevanju.

Kao rezultat toga, albanska vlada je pokrenula inicijativu pod nazivom Voda 24/7 sa ciljem da se pijaćom vodom obezbede sve opštine, barem u urbanim sredinama, dvadeset četiri sata dnevno. Ovaj cilj treba da bude ostvaren do 2025. godine i obuhvata 80.000 stanovnika i turista u Himari, gde je projekat preusmeravanja vode zvanično počeo u januaru 2023. godine.

„Sve će biti kako treba“

Meštani kažu da nisu bili zvanično obavešteni o projektu, niti su ih u fazi planiranja pitali kada će konsultacije biti održane. Drugi kažu da je procena uticaja na životnu sredinu bila netačna ili da se nije poklapala sa stvarnošću.

U Albanskom fondu za razvoj, koji je vladina agencija koja izvodi radove, kažu za BIRN da projekat neće imati značajniji uticaj na životnu sredinu i da će život ljudi u lokalnim zajednicama biti „poslije bolji“.

Ali ovo nije dovoljno da umiri lokalne aktiviste. Olsi Nika iz EkoAlbanije rekao je da se za rešavanje problema u Himari može koristiti niz drugih izvora vode i da njegova organizacija i stanovnici neće dozvoliti da se situacija pogorša.

„Ovaj projekat skretanja ne samo da je destruktivan, već je i nepotreban. Postoji mnogo alternativnih izvora vode izvan granica nacionalnog parka kako bi se zadovoljile potrebe Himare, ako je potrebno. Zajedno sa meštanima Šušice preko Upravnog suda se pravno protivimo projektu.

 

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albaniji (Exit News), u okviru projekta "Korišćenje novinarstva zasnovanog na činjenicama za podizanje svesti i suprotstavljanje dezinformacijama u medijskom prostoru" uz podršku Britanske ambasade u Skoplju.Ovo izdanje Priča iz regije također je napravljeno u partnerstvu između ICS-a i projekta UPSURGE, finansiran u okviru programa Horizon 2020. Europske unije prema ugovoru br. 101003818.

Napomena: Stavovi i mišljenja izraženi u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.

Alice Taylor

Alis Tejlor je novinarka britanskog porekla koja živi i radi u Tirani, Albanija, od 2017. Piše za Exit.al/en i urednica je vesti i dopisnica za EU politiku i medije EURACTIV za Albaniju i Kosovo. Pored toga, pokriva region za DW, BBC i povremeno The Times, kao i za medije kao što su The Lead, Vice, Open Democracy i Byline Times. Pored kreiranja sadržaja, izabrana je u odbor Albanske etičke medijske alijanse za drugi mandat 2022. godine i redovno govori na lokalnim i međunarodnim panelima i u obrazovnim institucijama o medijima, etici i novinarstvu u trenutnim uslovima. Karijeru je započela na Malti kao politički i društveni kolumnista pre nego što je radila sa nagrađivanom istraživačkom platformom The Shift News.