Mnogo je pravnih pokazatelja toga koliko je Crna Gora još daleko od ispunjavanja ciljeva iz Zelene agende. Ali, kako je ova inicijativa iznevjerena - to se ipak najbolje vidi u praksi.
Iako je prije četiri godine na samitu u Sofiji potpisala Deklaraciju o Zelenoj agendi, čime se obavezala da će, kao i ostatak Evrope, do 2050. postati klimatski neutralna, Crna Gora još nije usvojila ni dugoročnu strategiju koja se odnosi na ispunjavanje ovog cilja. ,,Ostaje nejasno da li će i kako taj cilj biti postignut“, navodi se u izveštaju iz novembra 2023. godine koji je sačinio Sekretarijat Energetske zajednice, regulatorno tijelo Evropske unije (EU) u sektoru energetike koje prati primjenu evropskih standarda i propisa u državama koje su članice Energetske zajednice. Crna Gora je to od 2007. godine, međutim, od tada se na polju zaštite životne sredine malo toga drastično promijenilo i poboljšalo.
Zelena agenda pravno je obavezujuća, pa je tako važan faktor uspješnosti pretpristupnog procesa Crne Gore sa EU. Čine je pet glavnih stubova - klima, energija, mobilnost; cirkularna ekonomija; smanjenje zagađenja vazduha, vode i zemljišta; održiva poljoprivreda i proizvodnja hrane i biodiverzitet. Realizaciju obaveza u ovoj oblasti definiše Akcioni plan za sprovođenje Sofijske deklaracije o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan za period od 2021. do 2030. godine.
Prema tom planu, Crna Gora bi trebalo da sprovede 58 akcija kako bi ispoštovala obaveze. Ali, prema analizi crnogorskog strateškog i zakonodavnog okvira koji je 2023. uradila nevladina organizacija (NVO) “Eko tim“, do sada je realizovala svega jednu mjeru, odnosno dva odsto od ukupnog broja mjera. U toku je realizacija 47 odsto mjera, dok je 51 odsto od ukupnog broja mjera nerealizovano.
Crna Gora se i danas suočava sa raznim izazovima - neadekvatnim upravljanjem otpadom, zagađenjem voda i neodgovornim upravljanjem prirodnim resursima.
Na primjer, više odlagališta otpada još nije sanirano, što dovodi do zagađenja zemljišta i voda. Takav je slučaj u Nikšiću, gdje deponija Mislov do često gori i gdje su zabilježena opasna zagađenja vazduha. Takođe, pitanje gradnje hidroelektrana i nekih rudarskih projekata u delikatnim ekosistemima često se pokreće bez sveobuhvatnih ekoloških studija. Tako sada ekološki aktivisti ponovo najavljuju proteste ukoliko se ne odustane od gradnje hidroelektrane na rijeci Komarnici, koja je, paradoksalno, predviđena Strategijom razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine, kao i Strategijom razvoja energetike Crne Gore do 2030. godine. Komarnica je, inače, dobrim dijelom zaštićena na različitim nivoima: prvo kao park i spomenik prirode, potom kao kandidat za Emerald i Natura 2000 područje, važno područje za biljke (IPA), ključno područje biodiverziteta (KBA), ali i od strane UNESCO-a kao područje koje treba da bude pripojeno Nacionalnom parku (NP) Durmitor. Ovaj primjer lijepo ilustruje koliko je u Crnoj Gori nedosljedna primjena striktnijih ekoloških regulativa koje su predviđene Poglavljem 27 koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene, a koje treba da zatvori kako bi pristupila EU. Takođe, brojni projekti izgradnje mini hidroelektrana bili su veoma štetni, a dodjeljivani su u netrasparentnim i koruptivnim procedurama po prijateljskim i rođačkim relacijama. Od 2021. godine, međutim, država je raskinula 10 ugovora o izgradnji mHE.
Zbog pristupnih pregovora i obaveza prema EU, Crna Gora bi do 2030. trebalo i da reciklira najmanje 50 odsto komunalnog otpada. No, u 2022. reciklirala je manje od pola odsto. To se vidi iz Izvještaja Uprave za statistiku (MONSTAT) o stvorenom i obrađenom otpadu koji je objavljen krajem 2023. godine.
Crna Gora se muči i da obezbijedi stabilno i održivo snabdijevanje električnom energijom, jer se i danas velikim dijelom oslanja na Termoelektranu (TE) Pljevlja, koja značajno doprinosi emisiji štetnih gasova. Uprkos zahtjevima Energetske zajednice za dekarbonizaciju, Crna Gora sporo prelazi na obnovljive izvore energije, iako posjeduje veliki potencijal za hidro, solarne i vjetroelektrane.
Svi ovi, ali i brojni drugi primjeri koji ilustruju državnu nebrigu o zaštiti životne sredine (čest krivolov, ilegalna sječa šuma, neplanska gradnja, upotreba pesticida, neadekvatna regulacija turizma…) ukazuju na nedostatak dugoročnih planova koji uključuju smanjenje emisija i povećanje energetske efikasnosti, iako je Crna Gora, kao zemlja kandidatkinja za članstvo u EU, obavezna da prati Zelenu agendu, koja se fokusira na ekološki održiv razvoj, smanjenje emisije štetnih gasova i tranziciju ka obnovljivim izvorima energije.
,,Dosadašnja primjena Zelene agende u Crnoj Gori pokazuje određene pomake, poput unapređenja zakonodavnog okvira i pokretanja projekata vezanih za obnovljive izvore energije. Međutim, postignuti rezultati još ne zadovoljavaju u potpunosti očekivanja, a primjena same agende je i dalje u početnoj fazi. Iako su ambicije jasno definisane, postoji značajan jaz između planiranih ciljeva i stvarnog stanja na terenu. Primjena ekoloških politika napreduje sporije od planiranog, a mnogi projekti ostaju u fazi pripreme, što dovodi do toga da očekivani rezultati još nijesu ostvareni u željenom obimu“, kaže za ResPublicu građanska aktivistkinja Edina Osmanović (Mišljenja izrečena u ovoj izjavi predstavljaju isključivo njen lični stav i ne odražavaju službenu poziciju).
Prema njenim riječima, ključni izazovi s kojima se Crna Gora suočava u sprovođenju zelene politike i ekoloških standarda prvenstveno se odnose na nedostatak političke volje, nedovoljne primjene regulativa, kao i slab nadzor. ,,Ekološke teme nijesu dovoljno atraktivne što dovodi do toga da se mali broj političkih subjekata bavi ovim pitanjima. Čak i stranke koje su zelene orijentacije često skreću s tog kursa pod političkim pritiscima, što otežava sprovođenje ekoloških mjera. I nedostatak finansijskih resursa takođe je veliki problem za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata u oblasti zelene energije i zaštite životne sredine. Osim toga, postojeći zakoni i regulative često nijesu strogo primjenjivani, što dodatno usporava napredak“, navodi Osmanović i ističe da korupcija i politički pritisci otežavaju efikasno sprovođenje ekoloških mjera, dok nedostatak kontinuiteta u političkim odlukama često rezultira podređivanjem ekoloških ciljeva kratkoročnim političkim ili ekonomskim interesima. Svi ti faktori, kako upozorava ova građanska aktivistkinja, zajedno čine značajne prepreke u sprovođenju zelene politike u Crnoj Gori.
Izvor: freepik.com
U posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2023. godinu navodi se da je “u oblasti klimatskih promjena nivo usklađenosti nacionalnog zakonodavstva Crne Gore s EU i dalje ograničen“. ,,Iako Crna Gora ima strategiju za borbu protiv klimatskih promjena, potrebno je intenzivirati rad kako bi se osigurala usklađenost s klimatskim i energetskim ciljevima EU za 2030. godinu. Nacionalni energetski i klimatski plan za dekarbonizaciju do 2050. godine još nije usvojen“, piše u ovom izvještaju u kom se još ističe i da bi Crna Gora trebalo da značajno ubrza svoje ambicije prema zelenoj tranziciji. ,,Trebalo bi da intenzivira rad na primjeni propisa kako bi postigla završne uslove u Poglavlju 27, posebno u oblastima voda, zaštite prirode, kvaliteta vazduha, industrijskog zagađenja i klimatskih promjena, da započne primjenu Zakona o upravljanju otpadom, nacionalnog plana za upravljanje otpadom i Strategije upravljanja kvalitetom vazduha za period od 2021. do 2029. godine, kao i da završi, usvoji i započne primjenu nacionalnog energetskog i klimatskog plana na transparentan način, u skladu sa ciljem EU za nultu emisiju do 2050. godine i Zelenom agendom za Zapadni Balkan“, napominje se u ovom dokumentu.
ResPublica se obratila Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera sa raznim pitanjima koja se tiču ispunjenja ciljeva iz Zelene agende, međutim, ni poslije dužeg čekanja nijesmo dobili odgovore.
,,Dosadašnja primjena Zelene agende u Crnoj Gori imala je određeni napredak, ali su izazovi i dalje veliki i postizanje očekivanih rezultata može ići mnogo brže. Posebno bih istakla značaj donošenja Zakona o upravljanju otpadom, koji smo donijeli u mandatu 43. Vlade. Primjena ovog zakona može zaista dugoročno promijeniti ekološku sliku Crne Gore. Zakon je bio na čekanju punih pet godina, i zbog tog zastoja su, između ostalog, naše ocjene napretka u pregovaračkom Poglavlju 27 bile izuzetno niske“, kaže za ResPublicu bivša ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i sadašnja poslanica u Skupštini Crne Gore Ana Novaković-Đurović.
Iako, kako kaže, Crna Gora bilježi napredak u projektima iz obnovljivih izvora energije i investicije u solarnu energiju i vjetroelektrane su porasle, i ta tranzicija ide sporo. ,,Naše oslanjanje na TE Pljevlja i ugalj kao dominantan izvor energije predstavlja ogroman izazov. To uključuje i pitanja pravedne tranzicije za koju kao država još nemamo jasan odgovor i plan“, ističe Novaković-Đurović.
Napuštanje tehnologija na fosilna goriva, na koje se ekonomija Crne Gore značajno oslanja i prelazak sa, prvenstveno uglja, na obnovljivu energiju donijeće ozbiljne socioekonomske izazove koje država još ne zna kako da riješi, kako bi spriječila neželjene posljedice kao što su nezaposlenost, ekonomski poremećaji, migracija radne…
Ministar energetike Saša Mujović u nedavnom dopisu Energetskoj zajednici da pomogne Crnoj Gori u ostvarivanju nacionalnih energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. godine na održiv način podsjetio je da je država u obavezi da redukuje nivo emisija gasova s efektom staklene bašte za 55 odsto u odnosu na 1990. godinu. ,,Izmjereni nivo emisija na kraju 2022. godine je iznosio 3.307 kt CO2 e, a definisani cilj do 2030. godine podrazumijeva potrebu za redukcijom od približno 887 kt CO2 e (oko 27 odsto). Cilj je teško dostižan i podrazumijevao bi radikalne poteze, poput značajnog smanjenja broja radnih sati Termoelektrane Pljevlja, zamjene konvencionalnih automobila elektromobilima u iznosu od oko 50 odsto ili djelovanjem na neenergetski sektor - poljoprivredu”, saopšteno je ranije iz Ministarstva energetike. Budući da do sada nijedan od ovih “radikalnih poteza“ nije povučen – jasno je koliko su ovi ciljevi još daleko od Crne Gore.
Novaković-Đurović napominje da ispunjavanje standarda u oblasti Zelene agende zahtijeva velika finansijska sredstva. ,,Sredstva iz državnog budžeta, sa ovom dinamikom izdvajanja nedovoljna su za dostizanje rezultata. Podrška iz EU, posebno kroz evropske fondove za sada predstavljaju najveći doprinos ispunjavanju EU standarda u ovoj oblasti. Zato je izuzetno važno da se koriste sva dostupna sredstva i kandiduju kvalitetni projekti koji će biti podržani. Stručni kapaciteti su takođe ograničavajući, posebno u oblasti klimatskih promjena“, navodi ona.
Nacionalna strategiju za transpoziciju, implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine i klimatskih promjena koju je Crna Gora usvojila 2016. godine obuhvatila je i procjenu troškova potrebnih za realizaciju ovih obaveza. Ona je pokazala da će ukupni troškovi usklađivanja sa standardima EU do 2035. godine iznositi 1,42 milijarde eura.
Mnogo je primjera, smatra Osmanović, gdje je država odstupila od Zelene agende zarad kratkoročnih ekonomskih ciljeva. ,,Jedan od najvidljivijih problema je nekontrolisana i nelegalna gradnja na crnogorskom primorju, koja devastira pejzaž i stvara brojne negativne eksternalije, uključujući nelegalne deponije u blizini mora, rijeka i naselja. Ovi primjeri jasno ukazuju na prisutnost korupcije unutar institucija i nemoć države da zaštiti javne interese naspram moćnih pojedinaca, često u korist prividnih ekonomskih benefita. Slučajevi izgradnje malih hidroelektrana (MHE) na rijekama, izgradnja kamenoloma u blizini naselja često bez adekvatnih ekoloških studija i bez konsultacija s lokalnim zajednicama, takođe potvrđuju da kratkoročni ekonomski interesi često nadvladavaju dugoročne ciljeve zaštite životne sredine. Nijedan finansijski dobitak ne bi smio biti važniji od zdravlja, očuvanja prirodnih resursa i dobrobiti građana“, napominje ova građanska aktivistkinja.
Dekarbonizaciju zemlje i postizanje zadatih ciljeva iz Zelene agende za Zapadni Balkan moguće je postići isključivo uz uspostavljanje funkcionalnog mehanizma međusektorske koordinacije, saradnje na svim nivoima vlasti i regionalne saradnje. Uzimajući u obzir složenu administrativnu strukturu i veliki broj institucija na različitim nivoima vlasti, potrebno je da država hitno poboljša međusektorsko upravljanje - reformom javne uprave, upravljanjem javnim finansijama, programom ekonomske reforme i mobilizacijom sopstvenih resursa.
Osmanović smatra i da je, uz kontinuiranu edukaciju građana o važnosti Zelene agende, neophodno pojačati pritisak na političke elite. ,,Regionalna saradnja sa susjedima može ubrzati primjenu neophodnih izmjena. Takođe, uvođenje strožih kaznenih politika za devastaciju prirode i pronalaženje modela za motivisanje građana i preduzetnika da usvoje održive modele rada kroz subvencije, poreske olakšice i nagrade, poput stipendija ili programa mobilnosti, može značajno doprinijeti promjenama. Poseban akcenat treba staviti na motivisanje mladih da budu inovativni i stvaraju dodatnu vrijednost kroz ekološki orijentisane projekte“, navodi ona.
Crna Gora nije izradila Nacionalnu energetsku politiku do 2040. godine u skladu sa Zakonom o energetici. Nije izradila Nacionalni energetski i klimatski plan u skladu sa Regulativom EU o upravljanju (EU 2018/1999), koja je dio paketa Čista energija za Evropu. Nije izradila ni Dugoročnu strategiju niskokarbonskog razvoja u skladu sa odredbama EU Zakona o klimi, Uredbom o upravljanju i drugim elementima okvira EU klimatske politike. Crna Gora nije pristupila ni inicijativi Evropskog klimatskog pakta.
,,Crna Gora već duže vrijeme nije izgradila nijedan veći kapacitet za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije. Nije započela izradu Studije unapređenja energetske efikasnosti zgrada. Nije uvela cijenu ugljenika u sektore potrošnje energije, kao i 'offsetting' sistem za sektor šumarstva. Crna Gora nije ažurirala Strategiju razvoja saobraćaja do 2035. godine, u skladu sa Zakonom o energetici. Crna Gora nije transponovala relevantne EU direktive o alternativnim gorivima i pripremila Studije opravdanosti za razvoj alternativnih goriva. Nije razvila nacionalnu metodologiju za postavljanje i izgradnju stanica za električno punjenje, kao ni usvojila odgovarajuću legislativu kojom će biti uređeno pitanje stanica za punjenje električnih vozila. Crna Gora nije pripremila Zakon o željeznici i Zakon o unutrašnjim vodnim putevima. Nije zaključen i sproveden regionalni sporazum o sprečavanju zagađenja plastikom, uključujući posebno rješavanje prioritetnog pitanja morskog otpada…“, navodi se, između ostalog, u analizi NVO “Eko tim“ iz 2023. godine.
Ovo su pravni pokazatelji toga koliko je Crna Gora još daleko od ispunjavanja ciljeva iz Zelene agende. Ali, to se ipak najbolje vidi u praksi. Prije nekoliko dana stupila je na snagu zabrana upotrebe plastičnih kesa i plastike za jednokratnu upotrebu (od 15 do 50 mikrona – kese koje su se dobijale na kasi i u koje su se odvojeno pakovali voće, hemija, meso…), shodno Zakonu o upravljanju otpadom, a za nepoštovanje ove zakonske odredbe predviđene su kazne od hiljadu do 40 hiljada eura.
Međutim, zakon koji je trebalo da zabrani i spriječi upotrebu plastičnih kesa ne samo da to nije učinio, već je omogućio vlasnicima lanaca supermarketa da zarađuju i po nekoliko centi po prodatoj kesi, jer sada namirnice pakuju u kese od preko 50 mikrona koje naplaćuju po 15 centi. Umjesto da samo pređu na cegere, građani i građanke su uglavnom nastavili da kupuju ove kese, koje će se, po staroj, lošoj praksi opet nalaziti na ulicama, drveću, obalama rijeka i mora.
Ovaj slučaj je primjer kako je, u nedostatku političke volje i vizije, iznevjerena Zelena agenda. Umjesto da teži stvarnim ekološkim poboljšanjima, Crna Gora još je ipak na braniku tek površnih promjena.
