fbpx

Hoće li plate funkcionera “pasti”?

Sonja Kramarska

Ekonomija

Priče iz regiona

30.10.23

Прегледи

Ministar Bujar Osmani je rekao da mu je plata bitna jer živi samo od svoje plate, ali od čega da živi većina građana Makedonije čije su plate višestruko manje od primanja ovog ministra i svih ostalih funkcionera?!

Inflacija sa 19,8% u oktobru 2022. godine u septembru 2023. godine smanjena je na 6,6% i nastavit će se sa opadajućim trendom i dalje, slavodobitno je najavio ministar finansija Fatmir Besimi u svojoj kolumni prošle sedmice (21.10.2023). U istom članku on takođe obaveštava da postoji pad nezaposlenosti, koja je u februaru 2023. smanjena na 13,1%, a pre pandemije je iznosila 17,3%. I na kraju, sa javnošću je podelio lepu vest da se trend smanjenja siromaštva nastavlja.

Pa gde ministar stanuje? U Makedoniji ili u nekoj drugoj zemlji? Samo nekoliko dana pre njegovih optimističnih poruka objavljena je ekonomsko-socijalna analiza vrhunskih stručnjaka prema kojoj se kod nas dešava alarmantan skok siromaštva.

Upravo je ta ista analiza bila razlog da se potpredsednik vlade Fatmir Bitići pravdao pred kamerama štampe da ne nosi brendiranu odeću i da je jaknu koju je nosio tog dana sašio „čika Borče” svojim „zlatnim rukama”, a cipele su mu od štipske „Bargala“, a čarape koje je nosio tog dana iskoristio je da kupi od štipskih konfekcionera.

Svaka čast ovoj vrhunskoj demagogiji potpredsjednika Vlade, ali to ne umanjuje njegovu odgovornost kao drugog čovjeka u Vladi i kao drugog čovjeka vladajućeg SDSM-a za natezanje zakona kojim je trebalo da „normalizuju“ svoje funkcionerske plate, koje po svemu sudeći neće doneti bar još nekoliko meseci. Ili, recimo – neće se usvojiti dok su oni na vlasti, odnosno usvojiće se, već će se primeniti samo na sledeću vladu. Ili, možda pre predizborne kampanje, da im donesu glas više u borbi za očuvanje vlasti.

Siromaštvo postaje alarmantno

U međuvremenu, preko pola miliona građana Makedonije je siromašno i nema dovoljno novca ni za hranu, pokazuje studija o uticaju inflacije na siromaštvo u Makedoniji koju su izradili iskusni ekonomski istraživači, među kojima je i Branimir Jovanović, bivši savetnik u Ministarstvu finansija. Do kraja godine očekuje se da će oko 80 hiljada građana provesti dan sa 60 denara, odnosno neće imati para ni za hleb i mleko. Više od 440 hiljada građana imaće u džepu svega 200 denara dnevno.

Rezultati analize pokazuju da će ekstremno siromaštvo, kao posledica ove krize, porasti za najmanje 12.000, a najviše 28.000 ljudi, što je povećanje između 20 i 50 odsto u odnosu na prethodnu situaciju.

Pre krize, u zemlji je bilo 56.000 ljudi koji su živeli u ekstremnom siromaštvu. U takozvanom umerenom siromaštvu, brojke su još veće, odnosno ono će porasti za 80.000 do 160.000 ljudi. Pre krize taj broj je bio oko 360.000 ljudi, a prema poslednjim podacima može dostići i do 510.000!

Dakle, teatralni kostim vicepremijera Bitićija, a mi kažemo teatralni jer je upravo to njegova svrha - da pravi pozorište za javnost, ne može da sakrije činjenicu da ONI nose sjajne kostime i cipele, a običan građanin nosi otrcano i nošena odeća, pa i krojač „čika Borče” mu je nedostižan kao da je Armani.

Izvor: freepik.com

Makedonija je zajedno sa Ukrajinom, Moldavijom, Bosnom i Hercegovinom i Albanijom pet najsiromašnijih zemalja Evrope. Ali to nije bio razlog baš u mesecu kada se obeležava Međunarodni dan borbe protiv iskorenjivanja siromaštva, odnosno 17. oktobra, naši ekonomski i finansijski politički lideri nisu leteli u egzotični Maroko na godišnje skupove Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, koji su održani od 9. do 15. oktobra. Međutim, vratili su se baš na vreme da „uhvate” dan za borbu protiv siromaštva. Istovremeno, došlo je do „sudara” podataka – s jedne strane ružičastih podataka ministra finansija, a sa druge strane pesimističnih prognoza ekonomskih stručnjaka objavljenih u svojoj studiji.

Ministar finansija Besimi, gostujući na jednoj nacionalnoj televiziji, pod očiglednim utiscima sa druženja sa bogatašima u mističnom Marakešu u Maroku, takođe nas je uverio da je u uslovima krize naša zemlja uspela da nastavi trend smanjenja nezaposlenosti i siromaštva. Takođe, kaže, rastu plate, a od aprila pa nadalje rastu više od inflacije, tako da je ovo, rekao je ministar, veliki uspeh za našu privredu i društvo.

Stiliziranje uslova?

Kome sada vjerovati? Ministru ili istraživačima koji svoja saznanja zasnivaju na stvarnim uslovima na terenu. Ili hajde da se zapitamo – ako je poboljšanje već izvesno, zašto se onda sprema novi, deveti uzastopni paket mera od preko 4,5 milijardi denara, namenjen građanima i preduzećima, kako bi se lakše izborili sa cenovno-energetskom krizom? Da li je moguće da je makedonsko društvo došlo u fazu da oni najpozvaniji na stvaranje ekonomskog ambijenta pokušavaju da zamrznu situaciju kako bi spriječili moguće socijalne nemire, posebno nakon sebične odluke vlasti da prihvate povećane plate i pretvaraju se da stvaraju zakon da ih smanje?

Savez sindikata je tražio da se plate funkcionera smanje za tačno 78 odsto od povećanja. No, ni sam sindikat ne vjeruje u takvu mogućnost. Pogotovo jer je sindikat dostavio nacrt zakona koji je u parlamentu tri mjeseca i za koji nema odgovora, odnosno ignorisan od zakonodavne vlasti.

Zanimljivo je da prijedlog podjednako ignorišu kako vladajuća većina u parlamentu tako i opozicija, koja se najčešće buni o radničkim pravima i rastućim socijalnim razlikama, ali kada je riječ o smanjenju plata funkcionerima, odlučila je da ćuti. To jasno ukazuje na unosan interes opozicionih poslanika, jer će smanjenjem plata biti obuhvaćeni i oni, ali i načelnici iz njihove stranke, koji su u dominantnom broju na mapi lokalne samouprave.

Iz tih razloga, najave Vlade da pripremaju novi zakon o platama, koji će značiti njihovo smanjenje, naišle su na skepsu u javnosti i sindikalnim organizacijama. Ako su nadležni hteli da isprave tu nepravdu, imali su sedam meseci da to učine. Ali nisu.

„Zamrznute“ cene, ali vruće

Iznenađujuće je da Vlada nije protraćila ni predizborni period u kojem se država nalazi i ne pokušava da olakša život građanima koji se svakodnevno bore sa sve lošijim ekonomskim standardom.

Mere koje su donete u septembru nisu bile prepoznate ni u porodičnim budžetima. Smanjenje cena pirinča, brašna, hleba i drugih pekarskih proizvoda od 10 odsto, kao i mesa i mesnih prerađevina i mleka i mlečnih proizvoda nije dalo očekivani efekat jer su trgovci pametno amortizovali pojeftinjenje povećanjem cena ostalih proizvoda koji nisu obuhvaćeni u ovaj paket mera, a koriste se u svakodnevnom životu.

Nije čak ni primetno uticalo na životni standard stanovništva. Sindikalna korpa u septembru iznosila je 48.379 denara, što je za 966 denara manje u odnosu na prethodni mesec. Za ovaj „uspeh” su zaslužne takozvane garantovane cene, ali budimo realni, kakva je to pomoć 966 denara više za mesec dana? Ako je to ceo efekat vladinih mera, onda je logično zapitati se šta nas čeka posle 30. novembra, kada će prestati važnost mera, a početi prednovogodišnja potrošnja, kada potrošačka groznica uđe u svaki dom sviđalo nam se to ili ne.

Skup život preti da uništi poverenje u državne institucije, ali je pravo pitanje da li je to ikome stalo. Ako smo nekada govorili o jazu između bogatih i siromašnih, danas govorimo o jazu između siromašnih i državnih funkcionera u Makedoniji.

Medijski izveštaji su pokazali da je plata našeg premijera, koja iznosi 2.600 evra, četiri puta veća od prosečne plate u zemlji. Makedonski premijer je među najplaćenijima u regionu, duplo više od, na primer, srpskog premijera, a više od premijera Crne Gore i Kosova.

Odnos između premijerske i prosečne plate je pristojniji čak i u Hrvatskoj, koja je članica EU, gde je taj odnos trostruki. Ministar Bujar Osmani je rekao da mu je plata bitna jer živi samo od svoje plate, ali od čega da živi većina građana Makedonije čije su plate višestruko manje od primanja ovog ministra i svih ostalih funkcionera?!

 

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albaniji (Exit News), u okviru projekta "Korišćenje novinarstva zasnovanog na činjenicama za podizanje svesti i suprotstavljanje dezinformacijama u medijskom prostoru" uz podršku Britanske ambasade u Skoplju.

Molimo pročitajte pravila pre komentarisanja ili preuzimanja Napomena: Stavovi i mišljenja izraženi u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.

Sonja Kramarska

Sonja Kramarska je novinarka, autorka nekoliko feljtona i drugih publikacija, I bivša glavna urednica "Utrinskog vesnika" i portala NovaTV. U svojoj karijeri nagrađivana je nagradama za novinara godine i najvišim priznanjem „Mito Hadživasilev Jasmin“. Proveo je jednu akademsku godinu na Univerzitetu Oklahoma u SAD u okviru programa stručnog usavršavanja. Radila je i kao savjetnica za politička pitanja i komunikacije bivše ministrice odbrane Radmile Šekerinske.