Razvoj generativne umjetne inteligencije u posljednjih nekoliko godina radikalno je promijenio način na koji se kreiraju političke poruke, oblikuje javno mnijenje i vodi izborna borba. AI je postao alat koji olakšava istraživanje, analizu i komunikaciju, ali istovremeno i najopasniji instrument za manipulaciju biračima.
U političkim kampanjama, gdje emocije i brzina često nadjačavaju činjenice, AI otvara prostor za sofisticirane obmane koje mogu utjecati na izborni rezultat i dugoročno narušiti povjerenje u demokratske procese.
Generativni alati poput Midjourneyja omogućavaju stvaranje uvjerljivih fotografija, videa i audio zapisa za nekoliko minuta. Stručnjaci upozoravaju da ulazimo u eru u kojoj će “dokaz” postati najranjivija kategorija javnog života.
Od 2021. godine, deepfake videosnimci postali su dostupniji i uvjerljiviji zbog ogromne količine podataka koji se ubacuju u generatore slika umjetne inteligencije. To znači da se sadržaj generiran umjetnom inteligencijom sve češće pojavljuje u politici i izbornim kampanjama, ponekad sijući zbunjenost među biračima i uzrokujući da izgube povjerenje u istinitost onoga što im se predstavlja.
„To može dovesti do dezinformacija, ljudi mogu biti zbunjeni onim što vide“, smatra Lisa M. Given, profesorica informacionih nauka na Univerzitetu RMIT u Melbourneu.
Tehnologija se koristi kao novi „mem političkog napada niskog ili srednjeg napora“ za klevetanje ili ismijavanje protivnika, mišljenja je Scott Steinhardt, direktor marketinga u kompaniji za detekciju deepfakea Reality Defender.
„Lažne slike i drugi oblici dezinformacija uglavnom se šire društvenim mrežama, iako se i tradicionalni mediji poput televizije i radija mogu iskrivljavati,“ rekao je Adeboye Adegoke, viši menadžer u organizaciji za digitalna prava Paradigm Initiative.
Danielle Citron, profesorica prava i jedna od vodećih autorica na temu digitalnih manipulacija, upozorava na fenomen liar’s dividend. „Prava prijetnja deepfakeova nije samo da će ljudi povjerovati u ono što je lažno, nego da će prestati vjerovati u ono što je istinito“.
Slično upozorava i Hany Farid, profesor digitalne forenzike na Berkeleyju, koji ističe da su deepfakeovi već toliko uvjerljivi da prosječan građanin nema šanse da ih prepozna.
Predsjednički izbori u Argentini 2023. godine postali su globalni primjer kako AI može oblikovati političku percepciju. Obje strane koristile su generativne alate: Javier Milei objavio je lažnu sliku Sergia Masse kao komunističkog vojnika, dok je Massin tim uzvratio AI-generiranim prikazima Mileija kao zombija i gusara. Ovaj slučaj pokazao je kako AI može postati sastavni dio političke strategije, a ne samo izolirani incident.
Na posljednjim predsjedničkim izborima u Turskoj, glavni protivnik predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Kemal Kilicdaroglu optužio je Rusiju za objavljivanje deepfake sadržaja u pokušaju utjecaja na rezultat.
Slični slučajevi zabilježeni su i u nekoliko evropskih država, ali većina slučajeva u Evropi do sada je uključivala “kritičku umjetnost, satiru, memove i zloupotrebu slika protiv političarki”, rekao je Henry Ajder, stručnjak za deepfake i generativnu umjetnu inteligenciju.
Balkanski kontekst: plodno tlo za manipulacije
Miloš Đajić iz beogradskog Centra modernih veština, jedan od vodećih stručnjaka za političke kampanje na Balkanu, kaže za ResPubliku da AI nije fundamentalno nova prijetnja, nego nastavak postojećih problema u informisanju. On kaže da se najveća opasnost ne krije u samoj tehnologiji, nego u njenoj zloupotrebi.
„Veštačka inteligencija neće predstavljati ništa veću opasnost po izbore nego što već predstavlja opasnost u informisanju i komunikaciji. Najveća opasnost je zloupotreba fotografija i kreiranje videa sa veštački generisanom bojom glasa kandidata.“
Đajić naglašava da je ključ u regulaciji i prevenciji, podsjećajući da mnoge zemlje još nisu ni društvene mreže adekvatno regulisale, a već se suočavaju s novom generacijom digitalnih prijetnji. Po njemu, obrazovanje birača i sistemi za prijavu zloupotreba moraju biti prioritet.
Regija je već godinama izložena dezinformacijama, bot mrežama i političkim manipulacijama. AI samo povećava kapacitet i brzinu tih operacija.
Emir Zulejhić iz Raskrinkavanja upozorava da je manipulacija vizuelnim sadržajem već standardni dio kampanja: „Ono što je do jučer bio fotošop, sutra će biti deepfake video.“
Data analitičar iz Hrvatske Marko Rakar upozorava da će AI omogućiti hiperpersonalizirane političke poruke koje će biti nevidljive svima osim ciljanoj osobi. Takva fragmentacija informacija, kaže on, razbija zajednički javni prostor i stvara paralelne političke stvarnosti.
Politikolog Vuk Vučetić ističe da AI dezinformacije imaju posebno snažan efekat u društvima s niskim povjerenjem u institucije, gdje građani često prihvataju emocionalno nabijene sadržaje bez kritičkog odmaka.
Profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo upozorava da su građani već preplavljeni informacijama, a AI dodatno zamagljuje granicu između istine i manipulacije, što otežava donošenje informiranih odluka.
Miloš Vukanović iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) iz Podgorice smatra da će AI sigurno biti korišten u kampanjama, ali da je ključno pitanje ko će prvi preći crvenu liniju i upotrijebiti deepfake za direktnu diskreditaciju protivnika.
Slovenski analitičar Lenart Kučić upozorava da su manje države posebno ranjive jer se informacije šire brzo i nekritički, a medijski ekosistem je manji i lakše ga je destabilizirati, dok digitalni forenzičar iz Bugarske Petar Markov smatra da je Balkan “idealno okruženje za AI manipulacije” zbog političke polarizacije i slabe medijske pismenosti.
Građani između preopterećenosti i apatije
Istraživanja pokazuju da izloženost deepfake sadržajima ne mora promijeniti nečiji glas, ali može smanjiti povjerenje u institucije i medije. To vodi digitalnom nihilizmu, odnosno uvjerenju da “svi lažu” i da “ništa nije sigurno”, što je možda i najveća opasnost za demokratiju.
Zajednički imenitelj svih ovih upozorenja je jasan; AI ne stvara nove probleme, nego radikalno pojačava postojeće slabosti balkanskih društava. U okruženju u kojem su mediji pod pritiskom, građani preopterećeni informacijama, a politički akteri skloni manipulacijama, AI postaje multiplikator rizika.
Ako se postavi pitanje koliko su mediji, građani i političke stranke na Balkanu spremni za kampanje u kojima mogu dominirati AI generisani sadržaji, odgovor je: djelimično svjesni, ali nedovoljno pripremljeni.
- Mediji imaju ključnu ulogu, ali im nedostaju resursi, znanje i često politička nezavisnost da tu ulogu dosljedno odigraju.
- Građani intuitivno osjećaju da “nešto nije u redu” s informacijskim prostorom, ali bez sistemske edukacije ostaju prepušteni vlastitim improvizacijama.
- Političke stranke u velikoj mjeri vide AI kao još jedan alat u borbi za vlast, a ne kao rizik za samu infrastrukturu demokratije.
U konačnici, odgovor na AI i Fake News neće doći iz jedne mjere ili jedne institucije. Biće to kombinacija regulacije, tehnoloških rješenja, profesionalnih standarda u medijima i, možda najvažnije, dugoročnog ulaganja u medijsku i digitalnu pismenost.
Bez sistemske edukacije, regulacije i tehnoloških rješenja, AI neće samo promijeniti kampanje, već će promijenit i samu ideju da izbori mogu biti zasnovani na informisanom izboru, a ne na algoritamski dizajniranoj iluziji.
