Izgradnja plinske Južne interkonekcije i sve ozbiljnije najave da bi američke kompanije mogle preuzeti i neke ključne infrastrukturne projekte poput dionica autoputa 5C predstavljaju najdublji geopolitički zaokret u Bosni i Hercegovini u posljednjih deset godina.
U središtu tog procesa nalazi se pitanje koliko će ruski utjecaj u BiH biti smanjen kada država dobije alternativni izvor gasa i kada američki kapital postane prisutan u strateškoj infrastrukturi.
Bosna i Hercegovina je gotovo u potpunosti ovisna o ruskom gasu, koji u zemlju ulazi preko Turskog toka i Srbije. Ta ovisnost je godinama bila ključni instrument ruskog utjecaja u BiH, posebno u političkim strukturama koje održavaju bliske odnose s Moskvom. Prema podacima Instituta za energiju jugoistočne Evrope, BiH je 2023. uvezla 225,48 miliona kubnih metara gasa, 100% iz Rusije.
Kako upozorava energetski stručnjak Almir Bečarević, BiH je u izuzetno ranjivom položaju jer ima “samo jednu konekciju, bez skladišta i bez mogućnosti hitnog preusmjeravanja na druge izvore”. On naglašava da gas “svakako postoji, ali po kojoj cijeni”, te da bi svako ograničavanje kupovine preko Turskog toka BiH stavilo u poziciju “posljednjih u redu”, što bi dovelo do novih poskupljenja.
BiH jedna od najranjivijih tačaka u Evropi
Prema međunarodnoj analizi Pipeline Technology Journala, BiH je jedna od rijetkih evropskih država koja nije diversificirala svoje izvore nakon ruske invazije na Ukrajinu, što je “omogućilo Rusiji da zadrži svoj gasni monopol u BiH”.
Upravo zato međunarodni energetski stručnjaci godinama upozoravaju da je BiH jedna od najranjivijih tačaka u Evropi kada je riječ o energetskom pritisku Moskve. Politolog Hamza Karčić naglašava da bi Južna interkonekcija “smanjila energetsku ovisnost o Rusiji i ranjivost Federacije BiH prema političkim pritiscima iz Republike Srpske” te da projekt predstavlja “američki strateški odgovor na ruski utjecaj u regionu.”
Američka ambasada u Sarajevu otvoreno je poručila da je Južna interkonekcija jedini realni projekt koji BiH može izvući iz potpune ovisnosti o ruskom gasu. U zvaničnom saopštenju Ambasade navodi se da je Southern Interconnection “jedini trenutno izvodiv projekt koji bi omogućio BiH da prekine potpunu ovisnost o jednom izvoru – Rusiji” te da bi donio “hiljade novih radnih mjesta i dugoročnu energetsku sigurnost”.
Američki diplomata John Ginkel dodatno je upozorio da BiH ulazi u kritičan period.
“Bosna i Hercegovina ovisi 100 posto o ruskom gasu, a ta opskrba nije pouzdana. EU zabranjuje ruski gas, Bugarska ga prestaje propuštati do 2028. BiH će trebati novi izvor gasa, a Južna interkonekcija je jedino održivo rješenje.”
Izvor: envato
Ove poruke jasno pokazuju da Washington projekt smatra strateškim, a ne samo ekonomskim. Američki ministar energetike Chris Wright naglasio je da je ulaganje u Južnu interkonekciju “ključ dugoročne energetske sigurnosti i završetka ovisnosti o ruskom gasu”, što je jedna od najdirektnijih izjava visokog američkog zvaničnika o BiH u kontekstu ruskog utjecaja.
Na P‑TEC konferenciji u Atini, američki ministri Doug Burgum i Chris Wright upozorili su da “svaki dan odgađanja Južne interkonekcije povećava rizik za energetsku sigurnost BiH” i da je “vrijeme da se postigne kompromis i da se projekt pokrene bez daljnjih blokada”.
Geopolitički udar na ruski utjecaj
Južna interkonekcija je geopolitički udar na ruski utjecaj iz nekoliko razloga. Prvo, BiH bi dobila pristup LNG terminalu na Krku, što znači da gas više ne mora biti ruski – može biti američki, katarski, alžirski ili norveški. Drugo, američke kompanije preuzimaju ključnu ulogu u razvoju i upravljanju projektom, što znači dugoročno američko prisustvo u energetskom sektoru BiH i smanjenje prostora za ruske i srbijanske energetske interese. Treće, smanjenje energetske ovisnosti automatski smanjuje i politički utjecaj Moskve, koja je godinama koristila gas kao instrument pritiska, posebno kroz strukture u Republici Srpskoj.
Pipeline Technology Journal podsjeća da je koncept Južne interkonekcije nastao još nakon ruskog prekida isporuke 2009. godine, kada je 100.000 domaćinstava u BiH ostalo bez grijanja dvije sedmice – što je pokazalo koliko je BiH ranjiva na ruske energetske odluke.
Iako se manje spominje u javnosti, potencijalni angažman američkih kompanija na izgradnji autoputa 5C u BiH ima sličan geopolitički značaj kao i gasovod. Infrastruktura je dugoročni instrument utjecaja – ko gradi, taj ostaje. Američke firme poput Bechtela već su duboko uključene u infrastrukturne projekte u regionu, od Hrvatske do Sjeverne Makedonije. Njihov ulazak u BiH značio bi dugoročnu ekonomsku prisutnost SAD-a, jačanje političkih veza i smanjenje prostora za kineske i ruske investicije.
Rusija je već ranije upozoravala da će “negativno reagirati” na pokušaje da se smanji njen energetski utjecaj u regiji. Iako se ne očekuju direktne mjere, Moskva bi mogla pojačati političku podršku akterima u BiH koji se protive Južnoj interkonekciji, koristiti medijske i propagandne kanale za destabilizaciju projekta ili nuditi povoljnije cijene gasa kako bi zadržala tržište. Međutim, dugoročno gledano, gubitak energetskog monopola je udarac od kojeg se teško oporavlja.
Najveći otpor projektu dolazi iz političkih struktura koje imaju bliske odnose s Moskvom. Pipeline Technology Journal navodi da su “bosanski Hrvati godinama blokirali projekt tražeći novu kompaniju sa sjedištem u Mostaru”, što je, prema istom izvoru, “kritizirano od strane SAD-a i EU jer je direktno ugrožavalo energetsku sigurnost BiH i održavalo ruski monopol”.
Nestanak ruskog monopola
Američka administracija je, prema diplomatskim izvorima, izvršila snažan pritisak da se zakon usvoji, što se i dogodilo krajem 2024. i početkom 2025. godine. To pokazuje da Washington više ne želi da strateški projekti zavise od lokalnih političkih blokada i da je spreman direktno intervenirati kada je riječ o pitanjima koja smatra ključnim za stabilnost regiona.
Kratkoročno, ruski utjecaj u BiH neće nestati. Moskva i dalje ima snažne političke veze u bh. entitetu Republika Srpska, medijski utjecaj i ekonomske interese u regionu. Međutim, srednjoročno i dugoročno, izgradnja Južne interkonekcije i ulazak američkih kompanija u infrastrukturne projekte dramatično će smanjiti ruski utjecaj.
Kada gas počne stizati preko Hrvatske, ruski energetski monopol nestaje, a s njim i ključni instrument političkog pritiska. Ako američke kompanije preuzmu i autoput, BiH bi se našla u situaciji u kojoj ključnu energetsku i saobraćajnu infrastrukturu grade SAD, dok EU finansira većinu ostalih strateških projekata. U takvom okruženju, ruski utjecaj bio bi sveden na simboličke poruke i političke saveznike, bez realnih instrumenata pritiska.
Ovaj proces neće biti trenutan, ali će biti neizbježan. Energetska diversifikacija i američko infrastrukturno prisustvo predstavljaju tektonsku promjenu u geopolitičkoj ravnoteži u BiH, a Rusija će se teško prilagoditi novoj realnosti u kojoj više ne drži ključne poluge moći.
