Boro Kontić
Vlast u BiH nije u cjelini uspostavljena iako je od izbora prošlo više od pet mjeseci. Međutim, nešto je ipak ostvareno. Odmah nakon potvrde izbornih rezultata uspostavljena je Vlada kantona Sarajevo po prvi put bez nacionalnih stranaka. Koalicija tri lijeve i tri stranke desnog centra u prvim mjesecima vladanja ukazuje da samo oni koji pokušavaju preći prag nacionalnog mogu promijeniti društvo.Da li je to moguće u današnjoj BiH?
Izbori su završeni prije pet mjeseca ali vlast u cijeloj BiH još uvijek nije uspostavljena. Svugdje bi to bio prvorazredni politički zemljotres osim u Bosni i Hercegovini. Naviknutost ovdašnjeg čovjeka na zastoj, usporenost i melanholičnu neefikasnost su fascinantni. Kao i na višedecenijsku opčinjenost glasača nacionalnim strankama koje od prvih višestranačkih izbora (novembar 1990.) upravljaju ovom državom. Dosada je uspostavljeno Predsjedništvo BiH, Skupština i Vlada Republike srpske ali je glavni zastoj u formiranju Vlade Federacije i Vijeća ministara kao centralne Vlade.
Istovremeno uspostavljene su Vlade kantona kao specifičnih teritorijalnih jedinica unutar entiteta Federacije. Republika srpska je centralizovana. U uspostavi kantonalnih vlada pojavio se jedan novum koji bi možda mogao promijeniti ovu zemlju u kojoj se politički ništa dramatično nije promijenilo od završetka rata (1995.) i za koji mnogi misle da se zapravo nikad nije ni okončao.
Uspostavljena je Vlada kantona Sarajevo po prvi put bez nacionalnih stranaka. Tačnije bez SDA, vodeće bošnjačke političke snage. Hrvarske i srpske nacionalne partije nemaju u Sarajevu značajnu podršku. Sarajevski kanton je najjača politička i finansijska cjelina unutar cijele BiH. Sa budžetom od skoro milijardu maraka (pola milijarde Eura), koncentracijom ljudskih, kreativnih, finansijskih, medijskih, političkih i kulturnih kapaciteta u punoj je mjeri sjedište države. Na više načina ogledalo je BiH. Iako je SDA pojedinačno dobila najviše glasova u ovom kantonu nekoliko lijevih stranaka, nazvane BH blok (SDP, Naša stranka i Demokratski front) i čiji je sastav nacionalno mješovit zajedno sa tri stranke desnog centra koje su uglavnom nastale na nezadovoljstvu zbog SDA politike nepotizma i otvorene korupcije, napravili su koaliciju koja je imala dovoljno glasova da uspostavi vlast.
Pobuna u SDA
Nešto od ovoga moglo se naslutiti nekoliko mjeseci prije izbora kada je vodeći mladi kadar SDA i premijer kantona Sarajeva Elmedin Konaković napustio ovu stranku i time poziciju premijera. U objašnjenju ostavke on je ukratko opisao SDA način vođenje vlasti: „Znam i odgovorno tvrdim da ono što se dešava u pojedinim javnim preduzećima je na štetu društva i države. Ne može se upravljati javnom imovinom kao svojom i iz nje izvlačiti resursi i zapošljavati ljudi. Tražio sam da se umjesto nesposobnih stranačkih imenuju stručne osobe. Ako nisi član stranke gotovo ništa ne možeš uraditi od posla do medicinskog pregleda”.
Konaković je, nekoliko mjeseci kasnije, na izborima dobio dovoljno glasova da njegova nova stranka „Narod i pravda“ bude druga po izboru glasača u Sarajevu.
Na taj način otvoren je put saradnje lijevih i desnih stranaka jer im se prioritetna pitanja radikalno odvajaju od nacionalne tematike i u prvi plan stavljaju uspostavu gradske uprave za građane i rješavanje pitanja koja se ne tiču prošlosti već realnog stanja urbanog prostora.
Dakle, rijetko je u poslijeratnoj BiH otvorena mogućnost da se na jednom, ali zaista kapitalnom, primjeru dokaže da je moguće napraviti efikasnu organizaciju vlasti bez pritiska nacionalnih tema i kriterija, ličnih i stranačkih interesa.
Izvor: balcanicaucaso.org
Treba reći da je od prvih višestranačkih izbora u BiH samo grad Tuzla sve ovo vrijeme u rukama Socijaldemokrata. Ali, sam grad, unutar kantona koji kontrolišu nacionalne stranke teško da je mogao raširiti krila. Sada je po prvi put stvoren politički i socijalni ambijent da se jedan značajan kanton, centar zemlje, vodi na osnovama potreba građana a ne nacionalnih elita.
Još je uvijek rano za ocjene jer su prvi potezi nove vlasti tek na provjeri. Oni su u svojim najavama obećali radikalni raskid sa dosadašnjom politikom koja se svodila na trošenje budžetskih para za političke krugove, dijeljenje funkcija i javnih para partijskim poslušnicima i prijateljima. Doduše, mnogi su primjetili da je u izboru novih ministara funksionisao i kumovski pristup stranačkih predstavnika, ali ova se vlast tek treba pokazati.
Kako ih spriječiti
SDA je iskoristila gotovo sve adute da pokuša zaustaviti ovaj trend. Taktika se mijenjala od neskrivenih prijetnji i otvorenog pritiska do kasnijeg poziva BH bloku lijevih stranaka u vlast na federalnom i državnom nivou. Ovakav salto mortale objašnjavan je urgentnim pozivom svim probosanskim strankama jer je sudbina zemlje u pitanju.
Iako je SDA pozivajući u vlast insistirala na patriotizmu, što je ovdje uobičajen metod podizanje nacionalne temperature a ne potvrde ozbiljnosti problema, BH blok lijevih partija odbio je ovaj poziv i zaradio salve uvreda, optužbi za izdajstvo u svim medijima koje kontroliše SDA.
SDA je nastavila pritisak prelazeći na rafiniranije metode. Oni su suptilno pritisak prebacili na lidera DF BiH (člana BH bloka u kantonalnoj vlasti) Željka Komšića koji je, najvjerovatnije, ključne glasove za poziciju hrvatskog člana Predsjedništva na oktobarskim izborima 2018. dobio od bošnjačkih glasača. Na taj način su ga, ispostavljanjem političkog računa, podsjetili na njegov realni položaj. Talaca.
Ako bi pošao za SDA napustio bi i BH blok čime bi ugrozio vlast u Kantonu. Što izgleda kao važna meta SDA. Oboriti vlast u Sarajevu. Krajem februara Željko Komšić u jednom novinskom intervju iznio je bojazan da bi „logika vječne opozicije mogla doći glave ljevici“. Drugim riječima, pozvao se u vlast zajedno sa SDA. Odgovorio mu je politički direktor SDP Damir Mašić pitanjem: „Zašto neki ljudi vrlo jasno, otvoreno i glasno ne kažu da žele odnosno da moraju da idu sa SDA“.
Odmah je krenuo partijski public relation u vidu saopštenja Kruga 99, ovdašnje neformalne grupe intelektualaca. Oni su podržali ulazak u vlast sa SDA zaključujući da BiH ne može ostati bez građanskog stuba u vlasti, istovremeno stavljajući Željka Komšića na pijedestal koncentrisane ideje građanske BiH i prijeteći da, ako ne uđe u vlast, građanska ideja bi mogla završiti na trajnoj političkoj margini.
Može li bez nacionalnog
BiH je specifična i po tome što ima nekoliko klubova intelektualaca iako je malo kome jasno šta bi takva okupljanja trebala da znače. U njima počesto sjede bivši šefovi kabineta socijalističkih guzonja koje je, i kad se samonazovu intelektualcima, najlakše prepoznati jer oni presuđuju umjesto da su upitani nad problemom, znaju unaprijed šta će se desiti umjesto da analiziraju sve opcije i uvijek imaju nekog od političara kome su odani kao dobermani.
U cijelu priču uveden je novinski magnat (Dnevni Avaz) i lider SBB Fahrudin Radončić ( čija je stranaka unutar desnog centra član koalicije u Kantonu Sarajevo) kome je ponuđen ulazak u vlast iako je do juče vrijeđao lidera SDA (Bakir Izetbegović) ne skrivajući da ga ocjenjuje političkim kretenom. Radončić je načelno prihvatio poziv za ulazak u vlast ali na federalnom i državnom nivou. Prema izjavama, za sada, nije sklon da podrije vlast u Kantonu Sarajevo.
Jedan od njegovih ključnih članova, prepoznat u javnosti kao vrhunski stručnjak, pravnik Damir Arnaut ocijenio je prvih par mjeseci vlasti bez SDA u Sarajevu kao: „Priču koja odstupa od te klijentelističke prakse, gdje je za tri mjeseca urađeno više po pitanju transparentnostii vladavine prava nego za dvadeset i kusur poslijeratnih godina. Ova i ovakva kantonalna vlada daleko nadilazi svoj geografski okvir i njena opstojnost predstavlja strateško pitanje, kako za Bosnu I Hercegovinu tako i za naše ključne saveznike”.
U najkraćem, politička BiH je poslije dugo vremena dobila šansu da se ostvari izvan nacionalnog konteksta. Barem na nivou glavnog grada. Da li će se tako nešto ostvariti veliko je pitanje. SDA koja odlučuje u Sarajevu gotovo o svemu od sastava novinskih redakcija, profesora Univerziteta do kadroviranja u finansijskim, kulturnim, diplomatskim i političkim tijelima čini sve da se ovaj pokušaj građanske vlasti zaustavi. Pravi test za novu vlast biće, vjerovatno, direktni pokušaj političkih oponenata da ih uvedu u raspravu o neriješenim pitanjima iz BH prošlosti u čemu ova zemlja, moguće, i svjetski rekorder.
Molimo Vas pročitajte pravila o komentiranje ili preuzimanje.
Napomena: Mišljenja i stavovi u ovom članku su autora i ne odražavaju stavove Instituta za komunikaciske studije ili donatora.
