Jovana Marovic
Dugo očekivani i prijeko potrebni zamah u EU politici proširenja koji je nova metodologija trebalo da donese još uvijek je „na čekanju“. Države Zapadnog Balkana nisu upoznate sa konkretnim elementima i okvirima koji bi trebalo da zaokruže i uobliče novi pristup u praksi, dok trenutni primat političkog u odnosu na odlučivanje zasnovano na principu zasluga na EU nivou utiče na porast euroskepticizma u regionu.
Politika Evropske unije prema Zapadnom Balkanu je samo u poslednje tri godine imala mnogo uspona i padova, dok se pozitivne stvari u tom pristupu uglavnom svode na predstavljanje novih dokumenata i okvira koji su dobri na nivou principa, ali bez konkretnih rezultata u praksi, ili makar ne u smislu značajnijeg ubrzanja reformi i jačanja demokratije. Prisjetimo se strategije za kredibilnu perspektivu proširenja i pojačan angažman EU sa Zapadnim Balkanom iz 2018. godine, koja je do sada više služila analitičarima procesa nego EU za dizajniranje konkretnih instrumenata za jačanje vladavine prava.
Drugi takav okvir je nova metodologija politike proširenja predstavljena u februaru, a koja bi trebalo da obezbijedi “kredibilniji, dinamičniji i predvidljiviji” proces pristupanja država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Nova metodologija, između ostalog, predviđa još jaču usredsređenost na temeljne reforme, pooštrene uslove za pristupanje, uz definisanje tzv. „mapa puta“ za vladavinu prava, funkcionisanje demokratskih institucija i reformu javne uprave, umjesto dosadašnjih akcionih planova, uz veću ulogu država članica EU u procesu. Novina je i grupisanje dosadašnjih pregovaračkih poglavlja u šest tzv. klastera i uvođenje nagrada i sankcija u skladu sa rezultatima u jačanju vladavine prava ili odsustvom istih.
Nova metodologija bi trebalo da bude primijenjena u pregovorima sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, ali su je prihvatile i Crna Gora i Srbija, bez obzira što su proces pregovora za punopravno članstvo otpočele po staroj metodologiji. U praksi, međutim, ni gotovo godinu dana kasnije, još uvijek nisu objavljeni pregovarački okviri za države koje čekaju da otvore pristupne pregovore, a nema ni naznaka kako će nova metodologija biti prilagođena državama koje već pregovaraju.
Vladavina prava na Zapadnom Balkanu: Stari instrumenti – nova pravila
Uzimajući u obzir stanje vladavine prava i demokratije na Zapadnom Balkanu, moglo bi se reći da postojeća politika uslovljavanja ne pruža zadovoljavajuću osnovu za njihovu demokratsku konsolidaciju. EU bi taj okvir trebalo neprestano da nadograđuje povezivanjem i unapređenjem dostupnih instrumenata. Pored osmišljavanja novih, EU je u pojedinim zemljama Zapadnog Balkana već koristila određene instrumente koje bi, uz naučene lekcije, trebalo primijeniti na cijeli region.
Imajući ovo u vidu Politikon mreža je u okviru projekta „Jačanje vladavine prava na Zapadnom Balkanu: Stari instrumenti – nova pravila“, koji sprovodi uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije i u partnerstvu sa Centrom savremene politike, tokom septembra organizovala fokus grupe sa predstavnicima organizacija civilnog društva u Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji sa ciljem razmatranja mogućnosti za primjenu Priebe izještaja, tzv. „non-papera“ i „vetting“ procesa u svim državama Zapadnog Balkana. Ovdje ćemo iznijeti ključne zaključke i smjernice koje se odnose na Priebe izvještaj i „non-papers“.
Izvor: faktor.mk
Moćni instrumenti koje treba koristiti kao „mehanizam za upozorenje“
Evropska komisija je odgovarajući na skandal „prisluškivanje“ u Sjevernoj Makedoniji 2015. godine formirala grupu nezavisnih stručnjaka za vladavinu prava da izvrše brzu analizu situacije i daju preporuke za rješavanje problema koji su postojali ili nastali usled presretanja brojnih komunikacija. Grupu je vodio njemački pravnik dr Reinhard Priebe koji je već bio upoznat sa situacijom u zemlji, kao i s regionalnom dinamikom iz svog prethodnog petogodišnjeg mandata u direktoratu za Zapadni Balkan Evropske komisije. Uspjeh izvještaja koji je pripremila ova grupa zasnovan je na:
Podizanju svijesti o problemima
Priebe izvještaj podigao je svijest u društvu o dimenzijama i dubini problema s kojima se Sjeverna Makedonija suočavala. Pristup prenošenja odgovornosti s Evropske komisije na nezavisnu grupa stručnjaka, kako bi grupa imala slobodu da izvještava o svemu bez uobičajenog tehničkog i političkog „poliranja“ jezika, bio je uspješan.
Sveobuhvatnosti
Izvještaj grupe je sveobuhvatan i uključio je sve relevantne aktere poput državnih institucija, nezavisnih agencija i drugih državnih i nedržavnih subjekata koji će na kraju postati adresa za obavezujeće preporuke koje su formulisane.
Konciznosti
Jezik koji je korišćen u izvještaju je jednostavan i ne ostavlja prostor donosiocima odluka za pogrešno tumačenje.
Određivanju prioriteta
Izvještaj je jasno odredio prioritete u ključnim područjima u kojima su potrebne reforme, a koje su proizašle iz velikog broja nezakonito presretnutih razgovora i komunikacija.
Uticaju
Izvještaj grupe je pokrenuo raspravu u društvu u kojoj su učestvovali svi relevantni akteri, državni i nedržavni, i podstakao ih je da preduzmu određene aktivnosti.
Zbog svega navedenog, predstavnici organizacija civilnog društva se slažu da je ovaj instrument izuzetno koristan, ali da ne bi trebalo da zamijeni ili postane regularan izvještaj o napretku, kako bi se izbjegao dualizam i preklapanje u izvještavanju. Ovakvi izvještaji bi trebalo da budu korišćeni ako država nazaduje u reformama i to u određenom konkretnom području ili ako se otkriju određeni elementi zarobljavanja države tj. institucija. Onda bi trebalo pripremiti izvještaj i organizovati grupu/misiju poput one na čijem čelu je bio Reinhard Priebe. Takve izvještaje treba pripremati u slučajevima kada je potrebna dubinska analiza i dijagnoza, kao i za ključna područja u određenom trenutku. Na ovakav način i uz konkretne preporuke bilo bi ga lako vezati za najavljenu politiku nagrađivanja i sankcionisanja.
Sa druge strane, polugodišnji izvještaji o stanju u poglavljima 23, Pravosuđe i temeljna prava, i 24, Pravda, sloboda i bezbjednost, koje sada Evropska komisija priprema samo za Crnu Goru i Srbiju, trebalo bi da služe kao vrsta periodičnog upozorenja na zastoje u ispunjavanju prioriteta i preporuka. U tom smislu, sam ton izvještaja ne bi morao da bude oštar, već instruktivan.
Sa tehničkog na politički nivo – da li trenutno postoji povjerenje u politiku proširenja?
Ako se perspektiva punopravnog članstva temelji na zaslugama, ima li EU vjerodostojnost ako rezultate postignute u integraciji ne prati prelaz iz jedne u drugu fazu integracije? Ako EU nije jednom (ili više puta) ispunila svoje obećanje, da li je to ohrabrujuće za ostale zemlje Zapadnog Balkana? Odgovor je očigledan i sigurno nije dobar za proširenje, ali ni za reforme u zemljama u kojima nedemokratske vlasti koriste status quo za dalju konsolidaciju svoje moći. Treba imati na umu i to da proces već traje dugo, posebno u Crnoj Gori koja pregovora o članstvu od 2012. godine, i da nema jasne slike kuda vodi i da li je perspektiva članstva sigurna. Trenutno čak ni situacija uzrokovana koronavirusom ne pomaže razlozima za ubrzanje integracije, jer je za očekivati da će se EU više fokusirati na ekonomski oporavak i Unije i regiona.
Kako poboljšati EU politiku prema Zapadnom Balkanu?
Uzimajući u obzir sve do sada rečeno, EU treba da:
- Spriječi primat političkog u odnosu na odlučivanje zasnovano na principu zasluga u EU;
- Temelji proces na preciznim i specifičnim godišnjim prioritetima u području vladavine prava, a njihovo bi ispunjenje trebalo da predstavlja osnovu za politiku nagrađivanja i sankcionisanja. Zemlje Zapadnog Balkana se ne uklapaju u isti okvir što bi potencijalno trebalo da ostavi više prostora EU da definiše jasnije prioritete i zahtjeve i strogo kontroliše njihovo ispunjavanje. Raznolikost izazova vladavine prava zahtijeva raznolikost učinkovitih odgovora. Zbog toga zahtjevi za svaku od zemalja moraju biti „mjerljiviji“. Sa specifičnijim zahtjevima, države bi mogle preciznije reagovati i ažurirati na godišnjem nivou svoje mjere kako bi udovoljile tim zahtjevima;
- Koristi instrumente koje je već primjenjivala u nekim i prilagodi ih drugim zemljama regiona uz naučene lekcije, a koji bi pomogli da se novi principi proširenja adekvatno sprovode, a sam proces reformi ubrza.
Molimo pročitajte pravila pre nego što date svoj komentar ili preuzmete
Napomena: Stajališta i mišljenja iznesena u ovom članku mišljenja su autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.
