I Kolašin i Mojkovac krasi priroda nezamislive ljepote. To su omanji gradovi, kojima okolne planine Bjelasica i Sinjajevina pružaju čitav spektar mogućnosti razvoja, u čistom, ekološkom pravcu. Da Crna Gora istinski teži ka ozelenjavanju gradova, mogli bi biti primjeri zelenih gradova kakvim se teži u Evropi. Samoodrživi, sadržajni, sređeni
“Kolašinke i Kolašinci, pridružite nam se u pokušaju da spasimo centar našeg grada od prekomjerne gradnje koju saobraćajna i komunalna infrastruktura, a ni naše lijepe životne navike, ne mogu ni podržati ni izdržati” – piše u nedavno pokrenutoj peticiji organizacije Zeleni Kolašin za stavljanje Detaljnog urbanističkog plana (DUP) “Kolašin Centar” van snage. Da država Crna Gora istinski želi da ozelenjava gradove, Kolašin, kao i susjedni Mojkovac, mogli bi biti primjeri zelenih gradova kakvim se teži u Evropi. Samoodrživi, sadržajni, sređeni. No, to nije slučaj.
I Kolašin i Mojkovac krasi priroda nezamislive ljepote. To su omanji gradovi, kojima okolne planine Bjelasica i Sinjajevina pružaju čitav spektar mogućnosti razvoja, u čistom, ekološkom pravcu. To su gradovi u kojima ljudi žive uglavnom od poljoprivrede i stočarstva, u kojima se još udiše čist vazduh, a ne smjesa u kojoj prednjače smog i izduvni gasovi, i gdje i dalje ima čiste, izvorske vode. Izgradnjom dionice autoputa Bar-Boljare do Mataševa, ovi su gradovi još bolje povezani sa centralnim i južnim dijelom Crne Gore.
Uz malo rada i znanja, mogli bi biti poput Bad Klajnkirhajma ili Bad Gastajna u Austriji – gradića koji su ljeti banje i liječilišta, a zimi skijaški centri, u kojima cvjetaju domaća proizvodnja i turizam. I Kolašin i Mojkovac ljeti bi privlačili sve one koje zanima zdravstveni turizam, a zimi bi mogli biti pravi skijaški gradovi – gradovi u koje se dolazi i iz kojih se izlazi skijaškim stazama, odnosno žičarama/gondolama.
Proces betonizacije
Ali, umjesto da sačuvaju gradska jezgra i pametno iskoriste okoliš, lokalne, ali i državne vlasti u ovim gradovima imaju drugačije poglede na njihov razvoj i donose, u najmanju ruku, ekološki neosviješćene i sporne odluke.
Tako proces betonizacije, ili, kako je neko u komentarima ispod jednog teksta o rušenju jedne poznate kolašinske kuće, stare 100 godina u ulici Mirka Vešovića, lijepo primijetio - “zlatiborizacije” Kolašina traje godinama, dok se u Mojkovcu najavljuje mogućnost otvaranja rudnika olova i cinka Brskovo mine, vrijednog gotovo 200 miliona eura. Namjera investitora, švajcarske kompanije Tara Resources, jeste da otpadne materijale rudnika deponuje u novim jalovištima.
Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) ističu da još ne postoji dozvola za gradnju rudnika olova i cinka, već je u toku izrada planskog dokumenta kojim se sagledavaju mogućnosti realizacije projekta uvažavajući ograničenja kao što su erozivni procesi i zaštićena područja u okolini, ostaci arheoloških nalazišta, šumski i poljoprivredni resursi… ,,Kroz dalju izradu treba se pažljivo odnositi u uspostavljanju mjera za spriječavanje i ublažavanje prepoznatih negativnih uticaja, koji se mogu javiti kao rezultat realizacije predmetnog planskog dokumenta”, navode iz ovog Vladinog resora za ResPublicu.
Postoje, kako objašnjavaju, tri scenarija (varijantna rješenja) za rudnik u Mojkovcu. ,,Prvi scenario ne razmatra otvaranje rudnika, jer je u konfliktu sa sadržajima koji se definišu po namjenama. Drugi scenario podrazumijeva razvoj i otvaranje rudnika na lokalitetima Žuta prla i Brskovo na površinskim kopovima uz primjenu konvencionalnog flotacijskog jalovišta, koje zahtijeva dodatnih 90 hektara površine, koja prethodno nije bila pod uticajem rudarskih operacija. Treći scenario razmatra rudnik na istim lokalitetima na površinskim kopovima uz odlaganje i tretman rudnog otpada uvođenjem novog pristupa putem integrisanog postrojenja za upravljanje otpadom. Ovim se inovativnim rješenjem smanjuje površina eksploatacionog polja za površinu flotacijskog jalovišta, pa je samim tim uticaj na predio manji u odnosu na drugi scenario. Ovim scenariom se planira izmiještanje rijeke Rudnice u dijelu koji je podložan kontaminaciji, pri čemu se vodi računa o održivom razvoju i smanjenju negativanih uticaja na životnu sredinu”.
Izvor: Влада на Црна Гора
Podsjećanja radi, Mojkovac se i ranije mučio sa jalovištem, koje je ostalo kao sjećanje na stari rudnik olova i cinka Brskovo, koji je zatvoren, zbog nerentabilnosti, početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Sanacija je trajala 20 godina nakon što je rudnik prestao sa radom, a građane i građanke je koštala čak 10 miliona eura.
Danas je taj kraj pretvoren u zonu za odmor i rekreaciju. I to je bila dobra odluka, jer se radilo o višedecenijskoj crnoj ekološkoj tački Crne Gore.
,,Posljedice rada osjećaju se do danas – u povećanju broja oboljelih od kancera, velikom broju radnika koji su preminuli prije vremena, zagađenom zemljištu teškim metalima u okolini površinskog kopa (arsen, olovo, živa, kadmijum... to su pokazala istraživanja Centra za ekotoksikološka ispitivanja iz 2020. i 2021. godine) dugotajnoj i skupoj sanaciji jalovišta u centru grada, zagađenju rijeke Rudnice, a posredstvom nje i Tare, kontaminiranom vodom koja ističe iz jama i sa nerekultivisanog napuštenog površinskog kopa”, kaže za ResPublicu Miodrag Fuštić iz Građanske inicijative (GI) Zdravi Mojkovac.
Međutim, prema ranijim navodima u medijima, planirana dva jalovišta novog rudnika bila bi skoro pet puta veće površine od prethodnog.
Na jednoj od javnih rasprava o Nacrtu Detaljnog prostornog plana (DPP) za prostor koncesionog područja za eksploataciju mineralnih sirovina – Brskovo i Nacrtu Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, u organizaciji Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma svoje mišljenje podijelila je i savjetnica u Agenciji za zaštitu životne sredine Gordana Đukanović, magistarka hemijske tehnologije i inženjerka neorganske tehnologije, koja je istakla da je pitanje otvaranja rudnika u Mojkovcu - ,”pitanje zdravlja, života i smrti za tri generacije”. Ona je tom prilikom ukazala i na nepoštovanje svih procedura.
U Nacrtu izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu DPP Brskovo upozorava se da bi radovi na tom području uticali na zemljište, klimu, vode, staništa i biodiverzitet, zaštićena područja, kulturna dobra, pejzaž, kao i na ljude – u smislu kvaliteta vazduha, vode, buke, elektromagnetnog zračenja i vibracija. Ističe se i da se ovo područje preklapa sa tranzicionom zonom međunarodno zaštićenog rezervata biosfere rijeke Tare, kao i da je ono u neposrednom kontaktu sa zaštićenom zonom nacionalnih parkova Biogradsko jezero i Durmitor. Navodi se još i da eksploatacija rude može imati uticaj na Taru, a time i na Nacionalni park (NP) Durmitor.
Valja ukazati i na Mišljenje savjeta za reviziju Plana za Brskovo u kom zaduženi za prostorno planiranje Dragomir Marković primjećuje da je prostor “prepoznat kao moguće područje za eksploataciju rude,… a istovremeno pripada rezervatu biosfere i Nacionalnom parku – teško da postoje dvije konfliktnije/više suprotstavljene namjene, što je paradoksalno polazište za planiranje”.
,,Namjera ekspoloatacije rudnih resursa područja Brskovo kontinuitet je višedecenijskog odnosa centra države i političkih elita prema sjevernom dijelu Crne Gore, kao prema području izloženom besomučnoj eksploataciji”, navodi Fuštić.
Kako ističe - ne radi se o izolovanom slučaju, već sistemskom pristupu. ,,Djeluje kao da je cijela državna strategija poslednjih 30 godina usmjerena na osiromašenje i depopulaciju sjevera, kao i da se došlo do trenutka da se resursi mogu neograničeno eksploatisati, što dokazuju postupci trenutne Vlade i ministarstva ‘ekologije’, koji su u procedure uvrstili veliki broj planova kojima se pustoši sjever. DPP Brskovo je samo jedan od njih, ali po mogućim posljedicama najpogubniji”.
Fuštić upozorava da je iskustvo pokazalo da je rudarstvo na tim ležištima nerentabilno i neisplativo. ,,Jedva otklonjena trauma povampiruje se dokumentom (DPP Brskovo) kojim se planiraju ogromni zahvati sa površinskim kopovima i jalovištima u prostoru koji uživa dvojnu zaštitu (UNESCO zona basena rijeke Tare, III zaštitna (buffer) zona Nacionalnog parka ‘Biogradska gora’), što je u suprotnosti sa osnovnom namjenom prostora. Planirane aktivnosti nijesu predviđene nijednim državnim planom, kao ni lokalnim planskim dokumentima”.
Osim toga, naknada koju bi država dobijala od rudnika, navodi još Fuštić, bila bi u najboljem slučaju tek nekoliko miliona eura godišnje, dok bi koncesionar dobijao neuporedivo više. ,,Ukupni planirani prihod za državu ne bi mogao da podmiri rekultivaciju, obnovu prostora, ukoliko dođe do eksploatacije. To dovoljno govori o ekonomskoj pogubnosti projekta za lokalnu zajednicu i državu, sa realnim opasnostima za širenje zagađenja na cijelu regiju sliva Tare i Lima (sjever Crne Gore, jugozapad Srbije i istok Bosne i Hercegovine). Uz sve to, otvaranje rudnika bi izazvalo iseljavanje 28 porodica, krčenje više stotina hektara šuma, ugrožavanje naselja, gašenje radnih mjesta u poljoprivredi i turizmu…”.
Osim rudnika Brskovo, ekološki sporne tačke u Mojkovcu još su i kamenolom i asfaltna baza u Štitarici, zbog neriješenog pitanja emisije prašine pri miniranju i drobljenju kamena na toj lokaciji.
Na Sinjajevini planirali vojni poligon
Koliko se malo razmišlja o zelenoj budućnosti Mojkovca, možda i najbolje govori činjenica da se u prethodnim godinama razmišljalo da se na Sinjajevini napravi vojni poligon za izvođenje gađanja i vježbi Vojske Crne Gore. Ta je odluka naišla na revolt mještana i ekoloških aktivista, koji su danima noćili na hladnim Savinim vodama kako bi spriječili vježbe artiljerijskog gađanja na ovoj planini – inače najvećem pašnjaku na Balkanu, a drugom po veličini u Evropu i prostoru bogatom izvorima pitke vode. Proteste su podržali i predstavnici novih vlasti, uz obećanje da se vojni poligon neće graditi na Sinjajevini. To je pitanje, međutim, još otvoreno, jer odluka o vojnom poligonu na Sinjajevini nije ukinuta.
U međuvremenu, iz Međunarodne zemljišne koalicije “International land coalition – ILC” (čiji je član od 2021. godine i Građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu) pozvali su Vladu Crne Gore da hitno o tome odluči i Sinjajevinu proglasi regionalnim parkom prirode u čijem će upravljanju učestvovati lokalna zajednica.
Sredinom jula se na Sinjajevini održavao Kamp – Svi na Sinjajevinu u okviru su bile organizovane različite aktivnosti – poput pravljenja domaćeg hleba i kačamaka, skupljanje ljekovitog bilja, cvijeća i čajanaka, obilasci predivnih predjela poput Savinog jezera, organizovanje bioskopa na Margiti, karaoke i tradicionalne igre, pravljenje vijenaca…
U Kolašinu masovnu urbanizaciju ne prati i porast broja stanovnika
Iz NVO Zeleni Kolašin nedjeljama upozoravaju na manjkavosti Nacrta Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Opštine Kolašin, oko kojeg su do nedavno bile u toku javne rasprave. To je, inače, strateški plan razvoja koji bi trebalo da važi za period od 10 godina. Na ove izmjene i dopune građani i građanke čekaju već nekoliko godina - prethodni nacrt nije usvojen, jer je dobio negativno mišljenje Savjeta za reviziju.
Izvor: Општина Колашин
Analiza koju su do sada uspjeli da urade iz NVO Zeleni Kolašin, pokazala je da je plan kontradiktoran: “Iako se uporno poziva na važnost zaštite životne sredine i održivog, decentralizovanog budućeg razvoja grada, parametri koje plan propisuje pričaju drugu priču… Na primjer, Nacrt predviđa povećanje urbanih područja sa postojećih 124 hektra na 482 hektra do 2030. godine, što je povećanje od gotovo četiri puta, predviđeno za period od manje od 10 godina. Najveći dio ovog povećanja odnosi se na urbanizovani centralni dio opštine, ne samo strogi centar grada), za koju ovaj plan predviđa intenzivnu novu izgradnju”, navode iz NVO Zeleni Kolašin.
To se, kako ističu aktivisti, vidi kroz propise o gradnji zgrada visine od pet nadzemnih etaža u samom centru grada, gdje dozvoljena zauzetost parcele ide do 100 odsto, što znači da plan dozvoljava da se osnova građevine poklapa sa parcelom na kojoj se gradi. ,,Međutim, plan takođe nalaže da na svakoj parceli jedan dio bude pokriven zelenilom, i da vizure na okolne planinske predjele budu sačuvane. Kako, ako je dozvoljeno graditi visoke zgrade u nizu koje zauzimaju cijelu površinu parcele?” - pitaju se iz ove NVO.
Tvrde i da ovako veliko povećanje površine urbanih područja neće pratiti ogroman rast broja stanovnika. ,,Nacrt predviđa da će se do 2030. godine broj stanovnika u Kolašinu povećati za 592, u odnosu na broj iz 2011. Dakle, razvoj novih urbanih površina nije odgovor na demografski rast - za koga se, onda, gradi u ovolikoj mjeri? Ako plan predviđa da se površine urbanih područja povećavaju skoro četiri puta, a da broj stanovnika raste za oko 600, da li stvarno možemo govoriti o optimalnom korišćenju raspoloživog prostora?”.
Iz MEPPU smatraju da se Izmjenama i dopunama PUP-a Kolašin pristupilo u skladu sa principom održivog planiranja prostora i intencijom države Crne Gore za razvoj turizma i prosperiteta sjevernih opština. ,,Cilj izrade Izmjena i dopuna PUP-a je preispitivanje prostorno-planskih rješenja u okviru važećeg planskog dokumenta, kao i mogućnosti proširenja naselja i planiranja novih sadržaja kompatibilnih sa strategijom razvoja sjeverne regije. S obzirom na ubrzani razvoj turističke i druge ponude, javlja se potreba za izgradnjom novih objekata turističke namjene, kolektivnog stanovanja, centralnih djelatnosti i slično”.
Međutim, kako navode iz ovog ministarstva, s obzirom na to da značajan broj planskih dokumenata nižeg reda nije u saglasnosti sa realnim prostornim kapacitetima i važećim PUP-om, potrebno je preispitati i važeće planove i dati smjernice za njihovu dalju plansku razradu u skladu sa vizijom PUP-a sa posebim smjernicama za DUP "Centar", DUP "Breza" i DUP "Smajilagića polje". ,,Urbanizacija i primjena planskog rješenja nalaže korišćenje postojećih građevinskih područja za širenje naselja (svega 35 odsto iskorišćenosti građevinskog područja u GUR-u ukazuje na nedovoljnu održivost aktuelnog prostornog razvoja i neravnomjernu raspodjelu izgradnje unutar gradjevinskog područja”.
Bez vizije o zaštiti kolašinskih šuma, rijeka i zemljišta
Valja ukazati i da se u ciljevima ističe važnost zaštite šuma i promocije poljoprivrede i agroturizma, ali da se onda planira da se za ovoliko povećanje urbanih područja “uzme” 60 hektara poljoprivrednog zemljišta, 100 hektara šume i 200 hektara ostalih prirodnih površina.
Zanimljivo je i da sadašnja forma Nacrta PUP-a ne posvećuje dovoljno pažnje ni drugim skorašnjim inicijativama za zaštitu prostora Opštine Kolašin, kao što je zaštita rijeke Mrtvice sa okolinom. ,,Plan ostavlja otvorenim nekoliko scenarija izgradnje brojnih hidroelektrana na Morači i Tari, što nije u skladu ni sa postulatima zaštite životne sredine, ni sa ekološkim ciljevima koje plan pokušava da promoviše, ali koje, kako vidimo, ne štiti u svojim smjernicama. Taj paradoks vidimo i na brojnim drugim mjestima - na primjer, Nacrt pokušava da promoviše razvoj agroturizma i da zadrži golf kao ‘mogućnost u domenu razvoja turizma’, mada golf zahijeva ogromne prostorne resurse i uništavanje staništa lokalnih biljnih vrsta u korist razvoja specijalne travnate podloge, što se postiže upotrebom pesticida i stoga ne može biti kompatibilno sa zaštitom životne sredine”, upozoravaju iz Zelenog Kolašina.
Iz te NVO uočili su i da su planeri doslovno prepisali pasus koji se bavi problemom zaštite životne sredine iz teksta DUP-a “Kolašin-Centar” od prije 15 godina. Od tada se, kako ističu, u Kolašinu dogodilo mnogo toga - izgradnja nove skijaške infrastrukture na Bjelasici, izgradnja mini hidroelektrana i borba lokalnih zajednica protiv takvog plana razvoja, izgradnja autoputa, građevinski bum u poslednjih godinu dana, lokalne posljedice globalnih klimatskih promjena… ,,I pored svega toga, novi strateški plan razvoja Kolašina ne vidi da postoje ikakvi novi izazovi i problemi u zaštiti životne sredine, niti nudi potencijalna rješenja? Mišljenja smo da to govori dosta o pažnji sa kojom je Nacrt ovog plana pripremljen”.
Minhen, Lisabon, Mančaster,…imaju obilje dobrih praksi koje drugi gradovi, bez obzira na veličinu, mogu primijeniti
Da bi se neki grad smatrao “zelenim” mora da ispunjava devet kriterijuma, navodi se na sajtu Earth.Org, globalnog ekološkog pokreta koji se zalaže za održivu ekonomsku politiku i upravljanje planetom Zemljom.
Ti kriterijumi podrazumijevaju procenat javnih zelenih površina i procenat ukupnih energetskih potreba od obnovljive energije, procenat stanovništva koje koristi javni prevoz za odlazak na posao, nivo zagađenosti vazduha, potrošnja vode po glavi stanovnika, dostupnost sadržaja pješice, dostupnost reciklaže i gradskog kompostinga širom grada, kao i broj poljoprivrednih pijaca.
U top 10 najzelenijih gradova, prema Earth.Org, spadaju Beč, Minhen, Berlin, Madrid, Sao Paulo, Mančaster, Lisabon, Singapur, Amsterdam i Vašington.
Beč je poznat po metodičnom planiranju prostora, dobrom javnom prevozu i zelenim površinama koji su veliki dio njegovog identiteta. Minhen se može pohvaliti impresivnim tranzitnim sistemom, a Berlin je stvoren za šetnju i ima jednu od najnižih stopa korišćenja vode po glavi stanovnika u Evropi. Madrid je pogodan za pješake, kao i Mančaster, koji ima jednu od najvećih stopa korišćenja javnog prevoza u Evropi. Lisabon je prepoznat po dobrim programima reciklaže i kompostiranja, a Singapur po vrtovima pored zaliva i ogromnim parkovima koji služe kao “terapeutske bašte“ dizajnirane za starije osobe. Amsterdam broji mnoštvo biciklističkih staza, a Vašington je zelena oaza, prepuna javnih trgova i parkova. Posljednji grad sa ove liste, koji je možda iznenađenje, je Sao Paulo – zbog obilja poljoprivrednih pijaca u gradu, kao i zbog toga što su njegovi stanovnici najveći korisnici obnovljive energije na globalnom nivou.
Na listi najzelenijih gradova koju je napravio specijalizovani portal The Sustainable Living Guide, nalaze se i Kopenhagen, Cirih, Rejkjavik, Ljubljana, Montevideo, Tokio…
Ovi gradovi imaju obilje najboljih praksi u svim ovim oblastima koje drugi gradovi, bez obzira na veličinu, mogu primijeniti.
Iz MEPPU za ResPublicu ističu da je u gradovima sve teže ostvariti ravnomjeran raspored zelenih površina, ali da se tome teži. ,,Optimalan stepen ozelenjenosti na nivou grada koji se preporučuje je 25 metara kvadratnih po stanovniku”.
Iz ovog Vladinog resora objašnjavaju da je vizija ozelenjavanja gradova sastavni dio svakog prostorno-urbanističkog plana, ali da se zanemaruju planski parametri. ,,Pravilnim sagledavanjem svim zadatih planskih uslova i odgovornim i stručnim projektovanjem moguće je dobiti mnogo bolja prostorna rješenja i na osnovu važećih planova. Problem je često zanemarivanje planskih porametara ozelenjavanja u praksi, pa je u narednom periodu potrebno veliki napor usmjeriti u kontrolu sprovođenja planskih dokumenata kroz reviziju projektne dokumentacije i izdavanja potrebnih saglasnosti, sa akcentom na provjeru da li su ispoštovani propisani planski parametri koji se tiču minimalnog procenta zelenih površina”.
Gradove, navode još iz MEPPU, treba razvijati kroz izradu nove generacije planskih dokumenata koja će slijediti viziju Strategije razvoja grada. ,,Zastarjeli prostorni planovi ne pružaju više adekvatne odgovore na nove izazove društvenog i prostornog razvoja. Primjeri dobre prakse ukazuju na važnost praćenja dinamike i prilagođavanja modela urbanog planiranja kako bi se gradovi učinili pametnijim, humanijim i otpornijim na nove izazove i klimatske promjene, a istovremeno kvalitetnijim prostorima za život. Među nekim od ključnih aspekata za postizanje održivog prostornog razvoja izdvajaju se urbana obnova i transformacija brownfield područja, umrežavanje zelenih površina, upravljanje atmosferskim i otpadnim vodama, uspostavljanje sistema javnih prostora, osiguravanje kvaliteta stanovanja, unaprjeđenje održive mobilnosti, ostvarivanje energetske efikasnosti, podsticanje participativnog pristupa planiranju i kreiranje urbanog identiteta”.
Stav ovog resornog ministarstva je da je potrebno povećati nivo ozelenjenosti gradova kroz formiranje zelenih krovova i ozelenjavanje fasada objekata što je uveliko trend u svijetu. ,,Da bi se sve to moglo sprovoditi brže i efikasnije potrebne su i izmjene postojećih Zakonskih rješenja i Pravilnika u oblasti planiranja prostora”.
Fuštić smatra da je, ako se posljednjih godina govori o legalizaciji čak oko 100 hiljada bespravno izgrađenih objekata, kao i ugroženosti izvorišta regionalnog vodovoda za primorje, jasno da je država Crna Gora izgubila kontrolu procesa urbanizacije i planskog razvoja gradova na svim nivoima. ,,Ozelenjavanje gradova treba da bude korak nakon što se regulišu bazični, osnovni koraci kao što su izgradnja saobraćajnih i ostalih infrastrukturnih elemenata. Kao zajednica moramo da se pripremimo za dolazeće klimatske promjene i pokušamo da ublažimo njihove efekte. Nažalost, nedostatak planske dokumentacije i strategija ili njihova neprimjena ostavljaju prostor za dalje devastiranje prostora i promjenu namjena površina”.
Iz MEPPU-a ističu da se među zelenim projektima važnim za Mojkovac ističe projekat “Sanacija neuređenog odlagališta na lokaciji Zakršnica”, koje je na obali rijeke Tare i čiji završetak se planira u naredne tri godine. Osim ovog, planiraju i unaprjeđenje sistema upravljanja otpadnim vodama u ovom gradu.
Za Kolašin, navode još iz ovog Vladinog resora, predviđena su sredstva za izgradnju reciklažnog dvorišta. Planiraju i izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i kanalizacione mreže i unaprjeđenje vodosnabdijevanja.
Mojkovac je, ističe Fuštić, danas grad bez gradskog prevoza i samo sa primarnim nivoom zdravstvene zaštite. ,,Naravno, na papiru su aktivne seoske ambulatne, no u stvarnosti su one pretvorene u kapele. Zvuči morbidno, no tako jeste. Stanovnici sela u Mojkovcu su prinuđeni skupo plaćati taksi, jer javnog prevoza nema, da bi došli u Dom zdravlja. Putevi do većine sela su loši. Okretanje glave od problema nedostojanstvenog života na selu, kako lokalnih vlasti tako i državnih, neće učiniti da problem nestane. Dakle, putna infrastruktura, dostupni servisi i inovativnost mogu da poboljšaju ukupnu socio-ekonomsku i demografsku sliku Mojkovca, koji u konačnici može biti samoodrživ grad”, navodi.
Slični nedostaci karakterišu i život u Kolašinu, koji bi trebalo da se oslanja na prostorne resurse i da paralelno razvija turizam i poljoprivredu.
Prostora za napredovanje i promjenu pristupa razvoja gradova je na pretek. Vrijeme, budući da se posljedice klimatskih promjena osjećaju sve više, iz godine u godinu, ne čeka.
Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albaniji (Exit News), u okviru projekta "Korišćenje novinarstva zasnovanog na činjenicama za podizanje svesti i suprotstavljanje dezinformacijama u medijskom prostoru" uz podršku Britanske ambasade u Skoplju.Ovo izdanje Priča iz regije također je napravljeno u partnerstvu između ICS-a i projekta UPSURGE, finansiran u okviru programa Horizon 2020. Europske unije prema ugovoru br. 101003818.
Molimo pročitajte pravila pre komentarisanja ili preuzimanja Napomena: Stavovi i mišljenja izraženi u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.
