fbpx

Prenamena javnog prostora: šansa za bolji kvalitet života

Sonja Stojadinović

Zivotna Sredina

11.11.20

Прегледи

Tekst je pobednik konkursa za najbolji blog “Imas li bolju ideju?” u organizaciji Res Publica i IKS.

Sonja Stojadinović

Sonja Stojadinovic 200x250Modeli funkcionisanja koje smo do sada imali, pokazali su se sebičnim i profitno orijentisanim isključivo za male grupe pojedinaca. Vreme je za realne promene.

Urbani model Skoplja i drugih većih makedonskih gradova forsira izgradnju, zgušnjavanje prostora u interesu dobiti, a na štetu kvaliteta života građana. Svaki komad prostora, pogotovo ako se nalazi u centru grada ili u blizini centra, okupiran je od građevinske delatnosti, nešto novo je betonirano, srušeno ili izgrađeno. Koncept profita koji donosi građevinsko poslovanje ne ostavlja niti prostor niti šansu za prenamenu javnih i urbanih prostora. Ne daje se šansa za obnovu starih i napuštenih zgrada, fabrika i napuštenih prostorija, osim ako se ta ista građevina ne sruši i na njenom mestu se ne izgradi nova. Jer novi objekti donose više novca, a to novo donosi i dodatno zagađenje vazduha jer se gradi tokom cele godine.

Iskorištavanje napuštenih javnih zgrada koje su urbano i kulturno nasleđe svakog grada i njihova prenamena umesto izgradnje novih, je nešto što je slabo prihvaćeno u makedonskoj javnosti i svesti, jer je duboko ukorenjeno da je novo bolje od starog. Ovu mantru nameće potrošački establišment koji se ogleda kroz prizmu profita. Dodatno ga podržavaju lokalne vlasti jer porezi na novu izgradnju donose više prihoda od rekonstrukcije i prenamene postojećeg objekta.

Ovaj uskogrudi pristup značajno doprinosi povećanju zagađenosti gradova, smanjenju kvaliteta života i daljem uništavanju zelenih i javnih površina koje su namenjene građanima, a ne građevinskom poslu. Jedna tačka koja se jako zanemaruje, ali koja ima uticaj na društvo je stvaranje geta u većim gradovima. Takođe, to isto tako doprinosi raslojavanju građana i povećanju siromaštva.

Ovaj trend može da se izbegne rekonstrukcijom i prenamenom napuštenih zgrada koje se nalaze na različitim urbanim lokacijama i negativno utiču na kvalitet života. Prepuštanje napuštenih zgrada zubu vremena ne samo da čini životnu sredinu neprivlačnom za naseljavanje, već urušavanje zgrada doprinosi zagađenju vazduha. Uz to postoji i opasnost koju sa sobom nosi zgrada u fazi raspadanja koja je nezaštićena od krađa i uništenja.

Svet se prilagođava i prenamenjuje

Napuštene zgrade i fabrike kroz plan koji će biti prilagođen potrebama građana, lako mogu da pretrpe prenamenu. Na istoku Rumunije, grad Vaslui koji je po veličini blizak Velesu i Štipu, služi kao primer kako napuštene zgrade mogu da se renoviraju i da dobiju funkcionalnu ulogu. Nakon što je veliki broj građana ovog grada 1990-ih prešao na drugu vrstu grejanja napuštajući javni sistem centralnog grejanja toplana, od 27 aktivnih toplana, grad ostaje samo na 6.

U 2007. godini, uz podršku lokalne samouprave i finansijama Evropske unije, startuje projekat za prenamenu ovih objekata u prostorije u kojima će se pružati usluge rehabilitacije marginalizovanim grupama, zdravstvena podrška penzionerima i ugroženim osobama, dnevni centri za decu iz socijalno ugroženih porodica. Ovaj projekt, koji je i dalje aktivan, dodatno doprinosi smanjenju marginalizacije socijalno ugroženih grupa u društvu, kao i revitalizaciji područja koja njihovim zanemarivanjem predstavljaju ekološki zagađivači okoline i objekti potencijalno opasni po životnu sredinu.

Pomalo avangardni, ali ne manje važan primer je prenamena gotske crkve iz 19. veka u Sent. Luisu, SAD, u skejterskom parku. Ova je crkva bila napuštena dugi niz godina, dok je uz organizaciju lokalnog skejterskog udruženja i dozvolu lokalnih vlasti, bez oštećenja unutrašnjosti, crkva 2015. godine pretvorena je u skejterski park. Isti primer imamo i u Španiji, u gradu Lanera 2016. godine, gde stogodišnja crkva nije srušena, već pretvorena u skejterski park.

Prenamena na napustenite objekti sansa za podobar kvalitet na zivotFabrika obojenih metala "Kuprum" u naselju Hrom - Izvor: vidivaka.mk

Imamo primer iz bližeg susedstva u Sloveniji gde opština Kamnik odlučuje o prostorijama Manastira Mekinje da ih prenameni u različite oblike eksploatacije. Ove prostorije su, uz finansijsku pomoć same opštine i Evropskog fonda za regionalni razvoj, rekonstruisane bez narušavanja izgleda kulturne baštine i koriste se za održavanje obuka građanskih društva, promociju kulturnog nasleđa, seminara i radionica.

Navedeni primeri pokrivaju zgrade koje su i industrijsko i kulturno nasleđe. Oni sami dokazuju da ne treba sve da se sruši, ali uz malo truda može funkcionalno da se prenameni.

Bogati evropski fondovi, širok spektar ideja

Prenamena umesto rušenja starih objekata pozitivno utiče na kvalitetno prostorno planiranje i značajno ostavlja prostor za uključivanje građana u proces donošenja odluka. Urbano partnerstvo između različitih ministarstava za prostorno uređenje, energetiku i životnu sredinu iz različitih zemalja u Evropi (Italija, Grčka, Slovenija, Poljska), zajedno sa opštinama kao što su Prato, Bolonja i Firenca (Italija), Oslo (Norveška), Kork (Irska), Antverpen (Belgija) ), stvaraju Pravilnik za održivu i kružnu ponovnu upotrebu urbanih prostora i objekata.

Ovaj pravilnik za 2019. godinu koristi princip kružne ekonomije koji predstavlja zatvoreni sistem upotrebe, recikliranja i ponovne upotrebe dostupnih resursa na raspolaganju (voda, tlo, vazduh, plastika, kompost, sunčeva energija). Pravilnik daje primere kako da se lociraju i identifikuju napuštene objekte i pruža modele i predložena rešenja kako određene opštine regulišu situaciju kako bi smanjile broj napuštenih objekata. Vlasnici prostora većeg od 500 kvadratnih metara i koji su stanovnici grada Ciriha, ukoliko je prostor prazan duže od jedne godine, dužni su da ga prijave opštini. Nakon toga opština odlučuje kako će da prenameni prostor za ponovnu upotrebu.

Ne napuštaju se samo fabrike, ustanove, stambene zgrade, već i objekti za odmor za koje ovaj pravilnik pruža primere i smernice koje, uz podršku lokalne opštine i zajednice, mogu ponovo da se koriste. Pored ideja o prenameni, dat je pozitivan primer kako opština može da pomogne u finansijskoj revitalizaciji objekata. Glavni grad Letonija, Riga nakon 1990. godine suočava se sa između 500 i 1000 napuštenih objekata različitih vrsta. Opština 2016. odlučuje da smanji porez na imovinu za obnovu i novu upotrebu napuštenih objekata između 25 i 90 posto. To je od velike važnosti pogotovo ako su objekti prepoznati i korisni za edukaciju, sport, kulturne i društvene aktivnosti.

Zbog ogromne preoptovarenosti ovih dana bio je zatvoren aerodrom Tegel u Berlinu a novi je otvoren na jugoistočnoj strani grada. Ovaj aerodrom, koji je za stanovnike Berlina bio simbol slobode tokom Hladnog rata, pretvoriće se u istorijski spomenik, a u prostorijama će funkcionisati Razvojni centar Univerziteta primenjenih nauka.

A kako može kod nas?

U našoj zemlji interes za prenamenu napuštenih objekata je mali. Objekti koji su locirani kao napušteni, a mogu da se prenamene u Skoplju su Dom kulture "11. oktobar" u Čentu, sportska hala "Partizan" u Karpošu i fabrika obojenih metala "Kuprum"u naselju Hrom. Ideja mladih iz udruženja "Kulturni Eho" i "Siti Skop Skoplje je da se zgrada stare fabrike "Kuprum" prenameni u studentski grad. To bi sprečilo novu izgradnju i zagađenje prostora i približilo bi zgradu stanovnicima naselja Hrom.

Prenamena na napustenite objekti sansa za podobar kvalitet na zivot 2Sportska hala "Partizan" u Karpošu. Izvor: sdk.mk

Ostali gradovi u kojima se nalaze napušteni objekti a koji mogu da se prenamene su Kumanovo, Kočani, Kičevo, Ohrid, Struga i Bitolj. Ovde bih dodala i druge gradove koji su, kao industrijski centri zbog destruktivne i nefunkcionalne privatizacije, imali zatvorene fabrike koje mogu da se prenamene. Na primer, Veles raspolaže prostorom Topionice i fabrike porcelana "Porcelanka", kao i prostorom napuštenog gradskog bioskopa za koji još uvek ne postoji ideja kako da se prenameni i iskoristi u interesu i potrebi građana.

Napušteni objekti u zemlji mogu lako da se prenamene uz finansijsku podršku opština, Ministarstva životne sredine, prostornog uređenja i evropskih fondova kojima imamo pristup. Ova ideja nije izmišljanje tople vode, već preispitivanje grada. Rekonstrukcija i prenamena napuštenih objekata smanjuje zagađenje vazduha zbog građevinskih aktivnosti koje su se pokazale kao glavni kontributori zagađenju. Pored ovoga, socijalizacija dugo otuđenih građana će se povećati, što takođe doprinosi smanjenju mogućnosti stvaranja geta i marginalizaciji određenih urbanih naselja. Prenamena napuštenih objekata otvara šansu za uključivanje arhitekata, urbanista, građanskih udruženja, obrazovnih institucija, nevladinih organizacija, svi sa svojim idejama i predloženim zajedničkim rešenjima, osluškujući potrebe građana, kako bi stvorili jedno novo gradsko jezgro za sve.

Prenamena nije grandiozna inovacija, već model koji povećava održivost urbanih sredina i doprinosi atraktivnosti naseljavanja u određenom urbanom kvartu bez obzira u kojem se gradu nalazi. U vremenu interneta i neograničenih mogućnosti potrebna je volja i ideja da se takvi projekti realizuju, ali i pritisak na gradske vlasti od strane civilnih udruženja i samih građana da se odreknu profita koji donose građevinske aktivnosti.

Ekološka renesansa

Ovim pristupom, sa jedne strane, grad će se približiti više svojim građanima, dok će građani izraziti želju da oni doprinesu svojim idejama I da učestvuju u stvaranju svog okruženja. Dalje, povećaće se njihova svest o zaštiti grada i njegovom ekološkom i ekonomskom razvoju. Principi kružne ekonomije i direktne demokratije, koji daju važnost ekološkim rešenjima, održivim ekonomijama i direktnom uključivanju građana u procese odlučivanja o životnim prostorima, su upravo modeli koji su nam potrebni za kvalitetnu budućnost. Modeli funkcionisanja koje smo do sada imali, pokazali su se sebičnim i profitno orijentisanim, isključivo za male grupe pojedinaca koje su ujedno i nefunkcionalne. Vreme je za realnu promenu.

 

Molimo pročitajte pravila pre nego što date svoj komentar ili preuzmete
Napomena: Stajališta i mišljenja iznesena u ovom članku mišljenja su autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.

Sonja Stojadinović

Sonja Stojadinović rođena je 1979 u Velesu. Diplomirani je politikolog sa Pravnog fakulteta „Justinijan Prvi“ u Skoplju, gde je i magistrirala na odseku Međunarodne politike na temu „Nenasilna borba u politici: faktori uspeha i neuspeha“. Radi kao slobodni autor za hrvatske regionalne portale Lupiga i Bilten i kao aktivistkinja levičarskog pokreta Solidarnost.