Punih 25 godina nakon što je rat u Hrvatskoj završio visoka politika odlučila je pokušati prekinuti hrvatsko-srpsku spiralu mržnje. Svakog ljeta, od rata na ovamo, jedni proslavljaju „Oluju“, vojnu akciju Hrvatske vojske (HV) kojom je okončan rat, dok drugi komemoriraju zločine nad civilnim žrtvama koje su nakon „Oluje“ počinili pripadnici HV-a i policije po srpskim selima.
Međusobno uvažavanje žrtava do ove godine bio je poprilično nepoznat pojam. A onda su glavne uloge preuzeli Boris Milošević, novi potpredsjednik Vlade iz redova Samostalne demokratske srpske stranke, te Tomo Medved, ministar branitelja. Prvom je nakon „Oluje“ ubijena baka u zaleđu Šibenika, dok je drugi u ratu tri puta ranjavan, a u „Oluji“ mu je poginuo brat. Stoga je trebalo snage da Milošević 5. kolovoza ode na proslavu „Oluje“ u Knin, kao prvi visoki predstavnik srpske nacionalne manjine koji je ikad sudjelovao u ovim obljetnicama. Medved je s druge strane otišao u Grubore, selo u zaleđu Knina koje više ni ne postoji. Zadnje znakove života tamo su 25. kolovoza 1995. godine ugasili pripadnici ATJ Lučko ubivši šestero staraca u selu. Time je država ne neki način napokon otvoreno priznala da su nakon rata činjeni zločini i da oni nisu bili tek „izolirani incidenti“. O tome što ovaj „obrat“ može donijeti u hrvatsko-srpskim odnosima i kako može utjecati na odnose u regiji, razgovaramo s Brankom Vierdom iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR), koja već godinama raznim akcijama upozorava javnost na važnost međusobnog uvažavanja žrtava rata kao zaloga za svjetliju budućnost.
Ivor Fuka, novinar
Branka Vierda, Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR)
