fbpx

Korupcija na Balkanu: uporna i teško izlječiva

Jovana Marović

Politika

27.06.19

Прегледи

Jovana Marovic

Korupcija i klijentelizam su direktan izvor moći balkanskih autokrata. U isto vrijeme i politika Evropske unjie držanja Zapadnog Balkana na pristojnoj udaljenosti nije dovoljno podsticajna.

Korupcija na svim nivoima jedan od glavnih izazova za države Zapadnog Balkana, a njeno eliminisanje važan preduslov za njihovu dalju demokratizaciju. Razlozi za ograničene rezultate u ovoj oblasti su brojni: od ispunjavanja isključivo tehničkih preduslova za suzbijanje korupcije, preko manjka opredjeljenja političkih elita na vlasti da eliminišu nedemokratske prakse, do nedovoljno izgrađene kulture zakonitosti. Ovaj tekst predstavlja presjek ključnih razloga neefikasne borbe protiv korupcije na Zapadnom Balkanu, te ukazuje na pravce koji bi trebalo da dovedu do neophodnog zaokreta i opipljivih rezultata u ovoj oblasti.

Koncept ”demokratizacije na osnovu integracije” na klimavim nogama

Glavni pokretač reformi i napora na suzbijanju korupcije na Zapadnom Balkanu je politika uslovljavanja Evropske unije koja se pokazala kao izuzetno uspješan instrument tokom pridruživanja zemalja centralne i istočne Evrope. U okviru politike uslovljavanja središnje mjesto i okosnicu najzahtjevnijih poglavlja koja se odnose na vladavinu prava (23 – Pravosuđe i osnovna prava, 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost) čini borba protiv korupcije. Računica je jasna, države Zapadnog Balkana žele da postanu punopravne članice Evropske unije, a do tog cilja potrebno je da ispune određene uslove i kriterijume. Konkretno, Crna Gora, kao država koja je najviše odmakla u integraciji sa 32 otvorena poglavlja i 3 privremeno zatvorena, je trenutno svoje aktivnosti u borbi protiv korupcije grupisala i organizovala u skladu sa 14 prelaznih mjerila/uslova Evropske komisije od čijeg stepena ispunjenosti zavisi prelazak u sledeću fazu integracije. Isti broj mjerila je Evropska komisija definisala i za Srbiju.

Ipak, bez obzira na određeni uspjeh u povećanju transparentnosti, unapređenju procedura i mijenjanju institucionalnog okvira za borbu protiv korupcije, ove reforme imaju ograničen uticaj na demokratiju na Zapadnom Balkanu. Demokratsko nazadovanje poklapa se sa lošim stanjem demokratije širom Evrope koje konkretno na Zapadnom Balkanu traje od 2012. godine. Tokom 2018. godine ionako loš indeks percepcije korupcijeTransparency International-a je pogoršan u gotovo svim zemljama. Po ovom istraživanju najlošiji indeks imaju Albanija, Sjeverna Makedonija i Kosovo koje se nalaze na 99 i 93 mjestu (Kosovo i Sjeverna Makedonija dijele 93 mjesto), dok su Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora na 89, 87 i 67 mjestu (od ukupno 180 zemalja koje su obuhvaćene istraživanjem). Otuda je koncept ”demokratizacije na osnovu integracije” trenutno na ozbiljnom testu upravo na Balkanu.

Evropska unija primjenjuje dva nivoa uslovljavanja na države Zapadnog Balkana: demokratsko i uslovljavanje koje se odnosi na harmonizaciju zakonodavstva sa acquis-jem, i to upravo zbog toga što unapređenje propisa bez nepristrasnog sprovođenja ne znači vladavinu prava, niti efikasnu borbu protiv korupcije. U dosadašnjem toku procesa pregovora države Zapadnog Balkana su određeni uspjeh ostvarile u odnosu na drugi, ali ne i prvi nivo uslovljavanja. Otuda se često u izvještajima Evropske komisije i Evropskog parlamenta, ali i u samim izjavama EU zvaničnika insistira na ”mjerljivim rezultatima” koji po pravilu izostaju. Potvrdu zarobljenosti države Zapadnog Balkana su dobile i u zvaničnom dokumentu Evropske unije, prošlogodišnjoj strategiji za kredibilnu perspektivu u Evropskoj uniji u kojoj se ističu veze vladajućih elita sa organizovanim kriminalnim grupama, kao i korupcija na svim nivoima. Polazeći od definicije zarobljenih država koja ih objašnjava kao stanje sveprisutne korupcije i zloupotrebe javnih resursa zbog ličnih interesa jasne su dimenzije problema.

Izvor: aspeniaonline.it

Borba protiv korupcije samo slovo na papiru

Iako su sve države preduzele korake na jačanju zakonodavnog okvira i/ili izmjeni institucionalnog okvira za borbu protiv korupcije, rezultati u praksi su ograničeni. Region pati od endemske korupcije i slabih institucija. Dominantan je klijentelistički pristup po kojem se uspjeh u ostvarivanju prava mjeri bliskošću sa vladajućom partijom.

Reformski procesi nisu ubijedili građanke i građane da treba više da vjeruju izvršnoj vlasti, kao ni u to da napori na eliminisanju koruptivnih praksi daju rezultate, već vide korupciju kao treći najznačajniji problem na Zapadnom Balkanu odmah poslije nezaposlenosti i ukupne ekonomske situacije, dok u isto vrijeme 69% njih ne vjeruje u efikasnost napora sopstvenih vlada na suzbijanju korupcije.

Zašto je korupcija na Balkanu sveprisutna?

Borba protiv korupcije je kompleksna i dugoročna uvijek i svuda. Na Balkanu je ona utoliko zahtjevnija što se neki od uzroka odnose na stepen političke i demokratske kulture, a imaju veze i sa tim što države regiona nikada nisu ”iskusile demokratiju”. Stoga mapa ključnih uzroka postojanja korupcije na svima nivoima obuhvata:

Ranjive i visoko-politizovane institucije koje su još uvijek samo instrument u rukama vladajućih elita

I dok sve države Zapadnog Balkana sprovode određene aktivnosti na jačanju i reformisanju institucija, ove promjene su dekorativne i ne odražavaju se nužno na unapređenje njihovog rada i efikasnosti. Institucije su često izgrađene uz postojanje konflikta interesa, učestala kršenja zakona, pozicioniranje lojalnih partijskih kadrova na visoke pozicije. Istovremeno, odgovornost za kršenja zakona je nepostojeća. Čak i dokumentovani slučajevi zloupotreba ostaju bez adekvatnog epiloga. Štaviše, njihovi akteri često budu čak i nagrađeni. Kao rezultat, građanke i građani Zapadnog Balkana ne vjeruju u nezavisnost pravosuđa, već gotovo 80 procenata smatra da se zakon ne primjenjuje jednako na sve, odnosno da nismo svi jednaki pred zakonom, što je jedan od osnovnih principa vladavine prava.

Krhku demokratska kultura, manjak društvenog pritiska, te uvreženo shvatanje da je korupcija neizlečiva i na neki način opravdana

Građanke i građani regiona prepoznaju korupciju kao jedan od gorućih problema, ali je davanje mita za određene usluge, najčešće zdravstvene, još uvijek široko rasprostranjeno. Zbog toga, uprkos uvjerenju da je korupcija štetna, prisutna na svim nivoima i u svim oblastima i kao takva predstavlja ozbiljnu prijetnju i prepreku za demokratizaciju društava, građanke i građani često pribjegavaju davanju mita Istovremeno, polovina (48 procenata) smatra da civilno društvo ne može efikasno da kontroliše izvršnu vlast i učini je odgovornom. Otuda postoji i apatija na svim nivoima. Zainteresovane strane rijetko učestvuju i na javnim raspravama, čak i kada je riječ o lokalnim budžetima. Uključivanje civilnog društva u proces kreiranja javnih politika takođe je jedan od preduslova za bržu demokratizaciju i integraciju. U Crnoj Gori je poboljšanje saradnje između vladinog i nevladinog sektora bilo jedan od sedam preduslova za početak pristupnih pregovora. Međutim, uprkos propisivanju obavezne javne rasprave i uključivanja civilnog društva u pregovaračke radne grupe uticaj na javne politike je izuzetno ograničen.

Nedostatak političke volje za promjene i uvjerenje da se eliminisanje korupcije ne isplati

Korupcija i klijentelizam su direktan izvor moći balkanskih autokrata. U isto vrijeme i politika Evropske unjie držanja Zapadnog Balkana na pristojnoj udaljenosti nije dovoljno podsticajna. Nesigurna perspektiva članstva u Evropskoj uniji, odnosno članstvo na dugačkom štapu bez šargarepe, frustrirajuća je za regionalne lidere koji pod geslom ”evropeizacije” dobijaju političke poene i pridobijaju određeni procenat birača. Otuda je nesigurna evropska budućnost rizična za njihovo opstajanje na vlasti. Istovremeno, poruke zabrinutosti zbog uticaja ne-zapadnih aktera trebalo bi da ”natjeraju” Evropsku uniju da integriše region bez obzira na nivo reformi. To nas opet vodi novoj ključnoj prepreci za obezbjeđivanje mjerljivih rezultata – otklon od nedemokratskih praksi po pravilu bi značio rušenje važnih poluga vlasti.

Slabe EU instrumente koji bi trebalo da podstaknu eliminisanje korupcije

EU je za sada jedina koju nudi balkanskim zemljama okvir demokratizaciju, pa samim tim i za borbu protiv korupcije, ali je on još uvijek nedovoljan. EU nema adekvatne instrumente kojima bi uticala na korijene demokratskih problema na Zapadnom Balkanu.

Isto tako, EU ne šalje ohrabrujuće poruke Zapadnom Balkanu. Iako je Evropska komisija u februaru 2018. godine objavila Strategiju u kojoj je predstavila šest novih inicijativa koje bi trebalo da pruže jasnije smjernice i obezbijede adekvatan monitoring reformskih propisa, one još uvijek nisu razvijene u praksi. Tek nekoliko mjeseci nakon uvjeravanja u nesumnjivu perspektivu regiona u EU, u maju 2018, na samitu EU-Zapadni Balkan francuski predsjednik Emanuel Makron je nade i očekivanja regiona ponovo stavio na čekanje. Izjavom njenog predsjednika da EU mora biti snažnija da bi bila veća, ali i objavljivanjem strategije kojom će podrška Zapadnom Balkanu biti obezbijeđena izvan procesa proširenja, Francuska je, uz još neke države članice, očigledno zadužena za ulogu lošeg policajca u EU, dok je uloga dobrog svakako rezervisana za Evropsku koкmisiju koja je ponovo dala zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Slanjem različitih poruka EU ne pomaže i ne obezbjeđuje potreban podsticaj reformama i borbi protiv korupcije.

Za dugoročnije rezultate i efikasnije suzbijanje korupcije potrebni su napori na svim nivoima (lokalnom, nacionalnom i regionalnom), veće učešće građanki i građana u procesu donošenja odluka, odnosno uticanja na propise, osnaženo civilno društvo i posvećen mentor (EU).

Molimo Vas pročitajte pravila o komentiranje ili preuzimanje.
Napomena: Mišljenja i stavovi u ovom članku su od autora i ne odražavaju stavove Instituta za komunikaciske studije ili donatora.

Jovana Marović

Jovana Marović je izvršni direktor mreže ,,Politikon’’, nezavisnog istraživačkog centra u Podgorici, članica BiEPAG-a i radne grupe za poglavlje 23 u pregovorima o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji. Doktorirala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Njeni istraživački interesi uključuju vladavinu prava, demokratiju, federalizam, Balkan, politički sistem EU i politiku proširenja.