fbpx

Srbija posle junskih izbora – Ima li zadovoljnih posle 21.juna 2020?

Politika

26.08.20

Прегледи

Slađana Komatina

Slagana Komatina

Posle junskih izbora vladajuća, Srpska napredna stranka, ima razloga za određeno nezadovoljstvo epilogom ovog izbornog ciklusa. Činjenica da u parlamentu nema „prave“ opozicijie je nešto što će svakako ostati mrlja na superiornom rezultatu koje je ova stranka napravila. Stranke koje su zagovarale bojkot se nalaze u momentu reevaluacije svojih političkih poteza i pozicioniranju svojih snaga za nove izazove koji će se pred njima naći već 2022. godine. Pravi uspeh bojkota će se upravo i videti u naredne dve godine.

U novi, 12. saziv Skupštine Srbije od 1990. godine, ukoliko ne računamo i stranke nacionalnih manjina, od političkih opcija koje su do sada predstavljale opoziciju ušla je samo jedna partija. Ovakvi rezultati izbora, koji su protekli u senci svetske pandemije Kovid-19, svakako predstavljaju raritet u političkom životu Srbije, a čini se da su ovi izbori samo uvertira u predstojeće izborne cikluse, u kojima se od opozicije očekuje više od bojkota.

Slika novog parlamenta

Na ovim izborima učestvovala je ukupno 21 izborna lista što je posle 2008.godine najveći broj učesnika u jednom izbornom ciklusu. Cenzus za ulazak u Narodnu skupštinu neposredno pre raspisivanja izbora je smanjen na 3 odsto (bez adekvatne javne rasprave, javnog slušanja ili šireg javnog dijaloga o predloženim izmenama) što nije bilo dovoljno da u parlament (osim stranaka nacionalnih manjina) uđe više od tri izborne liste. Ovo je dovelo do formiranja parlamenta u kome od 250 narodnih poslanika svega njih 14 (SPAS i manjinski SDA Sandžaka) nije do ovoga momenta u koaliciji sa vladajućom strankom na nekom od nivoa vlasti i samim tim dalo određenu sliku stanja u kome se demokratija u Srbiji nalazi, a to je da bi u Parlament ušle samo dve liste – liste vladajuće koalicije, SNS-a i SPS-a i da nije došlo do smanjenja cenzusa.

Situacija u kojoj se demokratija u Srbiji nalazi nije svakako novost, od parlamentarnih izbora 2014.godine SNS dominira političkim životom Srbije, međutim ovaj izborni ciklus je situacijiu učino očiglednom. Srbija je dobila Narodnu skupštinu koja neće biti u mogućnosti da vrši svoju osnovnu funkciju, kontrolu izvršne vlasti. Treba istaći da nije novost da jedna politička opcija u Srbiji ostvari dominantnu podršku građana. Sa približno dva miliona osvojenih glasova Srpska napredna stranka je ostvarila treći najbolji rezultat u istoriji srpskog višestranačja, odmah iza Socijalističke partije Srbije (1990. godine) i Demokratske opozicije Srbije (2000. godine), međutim u parlament su u oba pomenuta slučaja ulazile i političke opcije koje su predstavljale opozicione struje u Srbiji, što ovoga puta nije slučaj.

Pobednici i gubitnici

Ipak, čini se da izlaznost koja je na kraju iznosila 48,93 odsto nije ispunila očekivanja ni stranaka koje su bile u bojkotu, ni Srpske napredne stranke. Manje od polovine izašlih birača nije pogodovalo vladajućoj koaliciji, dok znatno više od 3 miliona glasača nije bilo dovoljno da bi strana koja je podržavala bojkot u potpunosti bila zadovoljna njegovim rezultatima. Ovakvi rezultati daju mogućnost da ih obe strane koriste kao svoje uspehe, ističući činjenicu da bojkot jeste ili nije uspeo, te da su izbori (ne)legitimni.

Novi saziv Narodne skupštine Republike Srbije konstituisan 3.avgusta broji svega sedam izbornih lista (od čega 4 predstavljaju manjinske političke opcije), što je najmanji broj političkih stranaka/koalicija koje su se našle u parlamentu od uspostavljanja višestranačja 1990. godine. Kao što je već pomenuto, samo jedna od političkih stranaka (SPAS Aleksandra Šapića), ukoliko ne računamo i manjinske stranke, nikada nije bila u koaliciji sa Srpskom naprednom strankom. Ipak, ova politička opcija je još u toku predizborne kampanje pokazala da je koalicioni potencijal kojim raspolaže veoma značajan, te da ne bi bilo iznenađenje ukoliko bi baš oni bili koalicioni partner SNS-a. Osim toga, ova stranka je u svom prvom pojavljivanju na parlamentarnim izborima uspela da se izbori za ulazak u parlament što predstavlja veliki uspeh.

Srbija po izborite vo juni Dali ima zadovolni po 21 juni 2020 godina

Izvor: olovka.info

Srpska napredna stranka potvrdila je svoju poziciju najjače političke struje u Srbiji osvojivši ukupno 60,65 odsto glasova (1.953.998). Ova stranka od 2012. godine do danas, konstantno beleži rast u broju glasača i procentima izborne podrške. Sa 188 poslanika u novom sazivu Parlamenta Srpska napredna stranka ima razloga da bude zadovoljna svojim izbornim rezultatom, a i apsolutna većina koju su osvojili im ogućava da novu Vladu Srbije sami formiraju. Međutim, čini se da do toga ipak neće doći. U svojim nastupima u medijima funkcioneri stranke jasno daju do znanja da će SNS partnera ipak tražiti kako u strankama nacionalnih manjina koje su prešle cenzus, tako i među preostale dve političke opcije koje su ušle u parlament (SPS-JS i SPAS).

Osim toga, SNS ima još nekoliko razloga za određeno nezadovoljstvo. Prvo, činjenica da u parlamentu nema „prave“ opozicijie je nešto što će svakako ostati mrlja na superiornom rezultatu koje je ova stranka ostvarila. Bilo koja od dve političke opcije koja ostane u „opoziciji“, SPS-JS ili SPAS, nije percipirana u javnosti kao prava protivteža vladajućoj opciji (bilo zbog očigledne razlike u glasovima, bilo zbog činjenice da su bili spremni da sarađuju ili su sarađivali sa SNS-om).

Drugi element nezadovoljstva može biti famoznih 50 odsto izlaznosti koji nije dostignut uprkos činjenici da kampanja bojkota nije bila adekvatno vidljiva. Svakako, razloge za nešto manju izlaznost možemo tražiti ne samo u bojkotu dela opozicije već i u činjenici da su se izbori održali u toku svetske pandemije.Ovi parlamentarni izbori su na biračka mesta izveli za 10,54 procentna poena manje glasača od tridesetogodišnjeg proseka (koji u Srbiji iznosi 59,47 odsto), a za 7,77 procentnih poena manje glasača od prosečne izlaznosti zabeležene od 2000. godine do danas.

Socijalistička partija Srbije ima razloga i da bude i da ne bude zadovoljna rezultatimaizbora. Stranka je osvojila značajno manje glasova nego u prethodnim izbornim ciklusima, ali su ipak zahvaljujući činjenici da je u parlament ušlo manje stranaka osvojili 3 mandata više. Svakako za pravu procenu rezultata SPS moramo sačekati odluku o novom koalicionom partneru SNS-a.

Stranke nacionalnih manjina su maksimalno iskoristile promene zakonodavnog okvirapromene zakonodavnog okvira i ostvarile istorijske rezultate. Savez vojvođanskih Mađara će u ovom sazivu imati 9 poslanika (po prvi put posle 1990.), albanska koalicija tri poslanika, dok će bošnjačke političke opcije u parlamentu imati sedam poslanika (SDA Sandžaka – tri poslanika, dok će koalicija Akademik Muamer Zukorlić - Samo pravo - (SPP) - (DPM) imati ćetiri poslanička mesta).

Čini se da su najveći gubitnici junskih izbora stranke opozicije koje su odlučile da izađu na izbore. Dok stranke koje su zagovarale bojkot kao argument u svoju korist imaju činjenicu da na izbore nije izašla polovina upisanih birača, stranke koje su na izbore izašle nisu uspele da ostvare željene rezultate i pređu smanjeni cenzus od 5 odsto. Najveće iznenađenje izbora je upravo rezultat Pokreta slobodnih građana koji su pre samog izbornog dana bili viđeni u parlamentu. Međutim, ova politička opcija je uspela da sakupi svega 1,58 odsto glasova birača. Sa druge strane, stranke koje su zagovarale bojkot se nalaze u momentu reevaluacije svojih političkih poteza i pozicioniranju svojih snaga za nove izazove koji će se pred njima naći već 2022. godine. Pravi uspeh bojkota će se upravo i videti u naredne dve godine koje su pred nama. Pred opozicijom je težak zadatak da u okolnostima apsolutne većine i kontrole koju Srpska napredna stranka ima uspe da uspostavi adekvatnu mrežu, mobiliše građane i ponudi drugačiju viziju građanima kako bi uopšte imala pravu šansu na izborima 2022. godine.

Mnogobrojni izazovi

Na kraju, kao što je pobednik ovih izbora bio jasan od samog njihovog raspisivanja, stiče se utisak da je jasno i da nas za dve godine očekuju mnogo značajniji izbori kada su u pitanju političke promene u Srbiji (2022. godine će se održati predsednički i beogradski izbori). U te dve godine, pred Srbijom se nalaze mnogobrojni izazovi (ekonomska kriza izazvana pandemijom Kovid-19, pregovori sa Prištinom i rešavanje statusa Kosova i Metohije, odnosi sa državama u regionu, evropska budućnost…). Sposobnost trenutno vladajuće stranke da se nosi sa njima, svakako će dati pravu uvertiru pred predsedničke i beogradske izbore koji nas očekuju.

Treba napomenuti da je delovanje opozicije u narednom periodu veoma značajno, ali i da se pred njima nalaze mnogobrojni izazovi. Upravo formirana Udružena opozicija Srbije (UOS) treba da predstavlja korak unapred kad je u pitanju delovanje opozicije, ali i da pokuša da premosti mnogobrojne razlike koje stranke koje je čine. Svakako, delovanje opozicije u situaciji u kojoj je praktično i nema u Skupštini će u monogome biti ograničeno. Međutim, ukoliko želi da ostvari bolji rezultat na budućim izbornim ciklusima opozicija mora da deluje mnogo koherentnije, uz pribižavanje svojih ideja građanima širom Srbije. Sa druge strane, pred Srpskom naprednom strankom je izazov druge vrste. Trijumf koji su ostvarili sa sobom nosi i ogromnu odgovornost, posebno imajući u vidu pomenute izazove pred kojma se Srbija nalazi.

 

Molimo pročitajte pravila pre nego što date svoj komentar ili preuzmete
Napomena: Stajališta i mišljenja iznesena u ovom članku mišljenja su autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.