Azra Bećirović
Brojni politički režimi su uveli neopravdano oštre mjere, te na taj način ugrozile principe demokratije i kršile ljudska prava u svojim državama.
Pandemija izazvana COVIDOM-19 je imala veliki učinak na živote ljudi širom svijeta. Uvođenje mjera u cilju sprečavanja širenja COVIDA-19 za posljedicu je imalo niz ograničenja koja se mogu okarakterisati kao kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Sada, nakon dva mjeseca, možemo početi izvlačiti zaključke koliko su se uvedenim mjerama kršila ljudska prava.
Zadiranje u prava zajamčena EKLJP
Apsolutna prava su prava koja ne smiju biti suspendirana ili ograničena čak i kada je proglašeno vanredno stanje. Dakle, ni jedna situacija ne opravdava ograničivanje apsolutnih prava.
Mjere izolacije i karantena koje je usvojila većina država radi zaštite javnog zdravlja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, predstavljaju zadiranje u mnoga prava zaštićena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (EKLJP). Takve mjere su dovele do zatvaranja većine građana u svojim domovima što predstavlja očigledno zadiranje u njihovo pravo na slobodu kretanja zajamčeno EKLJP, koje obuhvata pravo ljudi da napuste neku državu, da uđu u sopstvenu zemlju i da se slobodno kreću na teritoriju zemlje u koju su zakonito ušle.
Imajući navedeno na umu, moramo shvatiti da ova prava mogu biti ograničena kada su ta ograničenja zakonita u procesnom smislu, teže ostvarenju zakonitog cilja i kada su srazmjerna. Preduzete mjere moraju biti u skladu sa svim ovim elementima da bi ograničenja bila dozvoljena shodno članu 2. i 3. Protokola br. 4 uz EKLJP. Shodno tome, pojedine države su proglasile vanredno stanje kako bi na legitiman način mogle uvesti neophodne mjere za zaštitu javnog zdravlja. (Spomenuti termin „vanredno stanje“ označava pravnu situaciju koja predstavlja vanredne okolnosti, te predstavljaju prijetnju zdravlju i sigurnosti stanovništva. Važno je napomenuti da termin u upotrebi zavisi od zakonske terminologije, pa je u Federaciji BiH korišten termin „stanje nesreće“, u RS-u „vanredno stanje“, a u Brčko Distrikt „ugroženost stanovništva“) kako bi na legitiman način mogle uvesti neophodne mjere za zaštitu javnog zdravlja.
Mjere izolacije vs. Sloboda kretanja
Već od samog uvođenja prvih mjera od strane nadležnih institucija, počelo se postavljati pitanje opravdanosti i legaliteta istih. U Federaciji BiH, naredbom Federalnog štaba civilne zaštite zabranjeno je kretanje osobama mlađim od 18 i starijim od 65 godina na području Federacije BiH. Ovakvom mjerom vlast u potpunosti oduzima slobodu kretanja određenoj grupi osoba, što nije u skladu sa Ustavnom BiH niti sa standardima ljudskih prava. Tek nakon više od mjesec dana od dana donošenja mjere, odlukom Ustavnog suda BiH (AP 1217/20) utvrđeno je kršenje prava na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava BiH i člana 2. Protokola br. 4 uz EKLJP. U konačnici Ustavni sud BiH zaključio je da ne postoji proporcijalnost, da nametnute mjere nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obaveza Federalnog štaba da te mjere redovno preispituje i produžuje ako je to neophodno.
Nakon ove odluke, Federalni štab civilne zaštite ublažava mjere prema gore navedenim kategorijama lica, izmjenom naredbe kojom se dozvoljava kretanje osobama od 65 godina ponedjeljkom, srijedom i petkom, u trajanju od 9 do 13 sati. Dozvoljeno je kretanje i mlađim licima od 18 godina utorkom, četvrtkom i subotom od 14 do 20 sati.
Izvor: ennhri.org
Federalni štab civilne zaštite je na 19. sjednici donio odluku da ne produži rok primjene naredbi o zabrani kretanja osobama starijim od 65 i mlađim od 18 godina na području FBiH, tako da se od 16.05.2020. godine mogu kretati bez ograničenja uz poštivanje propisanih higijensko-epidemioloških mjera.
Pravo na poštivanje privatnog života i zaštita ličnih podataka
Prema članu 8. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima „Svako ima pravo na poštivanje svog i porodičnog života, doma i prepiske“. Dakle, ovim članom su zaštićene četiri oblasti: privatni život, porodični život, dom i prepiska. Svaka od oblasti predstavlja samostalan pojam shodno Konvenciji. U kontekstu razmatranja slobode izražavanja naročito je važno imati u vidu opseg zaštite koja se pruža privatnom životu. Osnovni cilj člana 8. jeste da pojedince štiti od svojevoljnog miješanja države u bilo kojoj od četiri zaštićene oblasti.
U nastojanju da suzbiju broj novih slučajeva zaraze, vlade su morale pribjeći izvanrednim mjerama. Jedna takva mjera u BiH je objavljivanje ličnih podataka o licima koja su pozitivna na korona virus kao i licima kojima su određene mjere izolacije i samoizolacije. Ovakva mjera predstavlja zadiranje u pravno na privatni život.
Naime, Agencija za zaštitu ličnih podataka zaprimila je prijavu u kojoj se ističe da Kantonalni štab civilne zaštite Kantona 10, objavio lične podatke osoba kojima je izdata naredba o izolaciji i samoizolaciji, iako velika većina nije kršila naredbu. Kao dokaz navedenom, dostavljen je primjerak objavljenog spiska sa ličnim podacima 238 osoba. Osim toga, utvrđeno je da su i neki drugi nadležni organi kao u Trebinju, Konjicu i Čeliću na isti ili sličan način objavili spiskove osoba koja su pozitivna na virus korona, kao i osoba kojima je određena izolacija ili samoizolacija.
Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH, po službenoj dužnosti, je donijela rješenje slijedom čega se ukida mjera i „zabranjuje nadležnim organima na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, uključujući entitetske i kantonalne štabove civilne zaštite kao i drugim organima da objavljuju lične podatke o licima koja su pozitivna na korona virus kao i licima kojima su određene mjere izolacije i samoizolacije“.
Sloboda govora/sloboda medija
Mediji u kriznim vremenima igraju ključnu ulogu i imaju posebnu odgovornost pružiti tačne i pouzdane informacije javnosti – takve informacije su ključne za naše zdravlje.
U skladu sa smjernicama Vijeća Evrope o zaštiti slobode izražavanja i informacija u vrijeme krize, krizna situacija ne bi se trebala koristiti kao izgovor za ograničenje javnosti u pristupu informacijama. Niti bi države trebale uvoditi nikakva ograničenja slobode medija mimo ograničenja dozvoljenih članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Vlada Republike Srpske (RS) je usvojila Uredbu o provjeri širenja panike u ovom entitetu. Ovom uredbom se zabranjuje medijima i široj javnosti da šire lažne vijesti koje podstiču paniku te se propisuju kazne onima koji to čine. Slična mjera je uvedena i u Brčko Distriktu (BD), te se razmatralo uvođenje ovakve mjere i u Federaciji.
Uredbu su brojni eksperti ocijenili kao ograničenje slobode govora, te je ista stavljena van snage (22. maja 2020.), a čemu je prethodila oštra kritika OSCE-a koji su istakli da sama uredba može dovesti do samocenzure i cenzure, kao i narušavanja slobode medija i osnovnih ljudskih prava na slobodu izražavanja. Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je povuklo sve prekršajne naloge koji su ranije izdati u skladu sa Uredbom.
Zaključak
Pandemija korona virusa imala je uticaj na svaku zemlju i regiju svijeta, te na sve aspekte života. Međutim, ljudska prava nisu tema koja se može ostaviti po strani za vrijeme krize. Brojne politički režimi su uveli neopravdano oštre mjere, te na taj način ugrozile principe demokratije i kršile ljudska prava u svojim državama.
U Bosni i Hercegovini je propuštanje zakonske obaveze koordiniranja vanrednih mjera dovelo do ne ujednačenosti pravnih rješenja. Ad hoc tijela (kao: Federalni štab civilne zaštite, Krizni štab RS, itd.) su postali mjesto koncentracije moći na kojem se odlučuje o sudbini građana BiH i neustavno ograničavaju njihova prava i slobode.
Sada je epidemiološka slika bolja, u odnosu na protekla dva mjeseca, većina mjera je stavljena van snage. Kompletna slika o uticaju COVIDA-19 na ljudska prava će biti moguća tek za nekoliko godina kada mjere koje su vlade preduzele budu analizirane u presudama Evropskog suda za ljudska prava.
Molimo Vas da najpre pročitate pravila pre nego što komentarišete ili preuzmete
Napomena: Stavovi i mišljenja izneseni u ovom članku mišljenja su autora i ne odražavaju nužno stavove Instituta za komunikacijske studije ili donatora.